★ ★ Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen★ ★

02. lipanj 2015 ob 06:42 | 55
"Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen." - Evanđelje po Ivanu 8:7


Od želje da budem hvaljena oslobodi me Gospodine, jer od aplauza se ne živi. Mislim svojom glavom i govorim svoje mišljenje. Svjesna sam da prava sreća ne dolazi preko drugih, nego mojom sposobnošću da se otvorim, volim i budem u potpunosti slobodna... mislim na onu unutarnju slobodu.
Kako postajem starija, čini mi se ponekad, kako sve manje znam i kako zaista ne postoji jedina istina. Postoji ona koju trenutno mogu vidjeti, dokučiti, osjetiti. Kaže se da ne smijemo suditi o knjizi po njezinim koricama. Smijemo li suditi čovjeka na temelju pisanja raznih blogova, njegove vanjštine ili pripadnosti? Ljudi će uvijek biti ovakvi i onakvi, često drugačiji od nas.Ta je raznolikost ono što čini svijet zanimljivijim. Život bi nam bio predosadan kad bismo svi bili isti, imali ista uvjerenja i kad bismo svi bili sveci. Svatko ima neke vrline pa ako ih ne uviđate kod nekih osoba, problem je u vašem kutu gledanja, u vašoj otvorenosti da spoznate i ono dobro u ljudima, ne samo ono loše, zar ne? Koliko dugo sreću niste sreli dok duši tražite sudbine vrelo, taj jad što njegujete ko’ cvijet. Tada se tako lako nabacujete kamenima... jel`da? Mislite da time uvećavate svoju vrijednost. Mali ljudi to često čine. Baš onako simpa i nekako lako odleti taj kamen, jer ste sakriveni u gomili. U gomili istih takvih koji u ruci spremno drže kamen… dio toga podvalite pod „ moralo se“, „nisam imao ili imala izbora“. Dio toga podvalite pod “ pa svi tako rade“, „ takav je život“. I onda vam bude lakše? Ili ipak ne… ah, nekako imam dojam da vam je laknulo, koji ste tako spremno dočekali da se netko nabacuje blatom, a zatim kamenjem, pa ste jednostavno krenuli i vi! Ako je sve istina... jel vam lakše što bacate? Ako ništa nije istina… hoćete li se barem zapitati… jel baš bilo nužno da i vi bacite svoj kamen? Zar to nabacivanje zaista kod vas izaziva pročišćenje i ekstazu? Nekako ste mi zaboravili da nitko nema prava s visoka i iz daleka odvagivati, a kamo li drugoga na križ pribijati. Jer svi mi, nismo ništa drugo do zabludjeli putnici koji se putujući, čas udaljavamo, čas približavamo cilju, svome Izvoru.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se