★ ★ Tolerancija ★ ★

14. svibanj 2015 ob 11:42 | 65
slika 1930217

Prihvatiti različitosti i poštivati ih je dar božji koji nema svatko. Nismo niti loši, niti zli, samo smo različiti i posebni svaki na svoj način i to treba prihvatiti i treba znati poštivati onog do nas... znati se nositi i poštivati druge koji se razlikuju po bilo čemu od ostatka svijeta je pravo bogatstvo. Neka o tome misli tko što hoće, srce nam je na mjestu, jer ga više ne izdajemo. Onog trenutka kada prihvatimo spoznaju da svi mi potičemo od istoga izvora, da smo sazdani od istog materijala, da se borimo sa sličnim strahovima i živimo slične želje imat ćemo više razumijevanja kako za sebe, tako i za druge ljude. Tek tada će nam život biti lakši, manje ćemo osudivat, manje se ljutiti, jer ćemo u manama drugih vidjeti i svoje.Što prije čovjek u svom životu osvijesti pojedine stvari, prije će si život učiniti ljepšim, lakšim i ugodnijim.
Svjedočeći svoj sili banalnosti, površnosti, manipulacija, laži, budalaština, čovjek se zapita nalazi li se usred nekog čudnog sna ili je zaista budan i živ usred svega toga. Slamku spasa pronaći će tek ako se umiri i zaviri u svoje odgurnute, prašnjave, odbačene, stvarne potrebe.
Osjećam da su ljudi okrenuti sami k sebi, kao da će im netko ukrasti osmijeh s lica ili riječ ako otvore srce i dušu... zar se boje bliskosti? Ne može se živjeti u kutijici.Treba zraka, topline, ljubavi, druženja. To vidim na licima prolaznika koji se slijevaju kao rijeka ulicom. Većina gleda u tlo, noseći svoj oblak nad glavom. A tako je lijepo gledati pred sebe i vidjeti osmjeh na tuđem licu koji poziva na osmijeh. Riječ -koja može biti više od riječi, (kao zraka sunca), a ne usput bačeni komadić sebe.
Trudim se živjeti širom otvorenih očiju i upijati život kap po kap promišljajući o svemu, važući događaje u svjetlu godina koje prolaze, učeći, mijenjajući se (nadam se na bolje). Ali i uživajući. U svakom slučaju nastojim ne prokockati taj veliki dar, mogućnost postojanja u ovoj fizičkoj dimenziji postojanja.
Moj život zaista je neprocjenjiv i pun životne radosti... od malih nogu uz pomoć pokojnog oca sam osvijestila proces sviđanja, nesviđanja i biti samo svoja... jednostavno nemam vremena se nekom opravdavati, obrazlagati i objašnjavati u nedogled neke situacije i gubiti energiju u ludo... jedino što ne vrijeđam, ne psujem i ne napadam one koji mi se ne sviđaju, niti im ne želim ništa slabog ili da bi izmišljala bolestne priče.
Brzo sam shvatila, a i vi shvatite, ne možemo se slagati sa svima, ne mogu nas svi voljeti, ne možemo se svidjeti svima, ne mogu nas svi voljeti... ukoliko je to baš tako da se sa svima savršeno slažemo e onda netko tu laže, netko folira, netko mulja. Postojati će uvijek netko tko će nas voljeti više i onaj netko tko nas neće moći smisliti, pogledati u oči, jer ga nerviramo samim svojim prisustvom i stavovima i samim postojanjem. I nije tu do nas, do njih je, oni su ti koji su negativni i kojima je sve crno u životu.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se