★ ★ Učinili smo korak više ★ ★

17. veljača 2016 ob 23:42 | 87

Sjećam se, rekao si mi kako se zoveš, i koliko si sretan što će šapat moje nostalgije slagati mozaik tvog imena u vremenu kojeg smo zarobili i okovali... žena u meni željela te jako, opijena tvojom nježnošću, probuđena tvojim riječima... zakoračili smo.
Učinili smo korak više u ovoj našoj priči. Prešli smo onaj dio, gdje smo se pitali... što ako? I sad kad su nam koraci usklađeni, sad kad koračamo jedno uz drugo... sve više i više... postao si dio mog dana, mojih noći... moje jave i mojih snova.
Onaj osjećaj dok mi nježno dlanovima miluješ obraze, tvoje ruke tako tople i nježne i osjetiti tvoju čežnju... pogled u očima, toplinu u njima dok gledaš me... smješkaš se... dodiruješ mi dušu. Tebe, kraj kojeg se osjećam lijepo... imam li pravo na to?... pored tebe mogu, bez straha i osude, biti ono što jesam... u tvojoj prisutnosti mi osmjeh ne silazi s lica, a želja da ljubim ne prestaje, ni nakon bezbroj podarenih poljubaca. Imam li pravo željeti tebe?... koji me čuješ, koji znaš prepoznati svaku moju misao... tebe, koji si uvijek tu za mene... kraj kojeg mogu pričati šutnjom i plakati s osmjehom.
Slike mi se nižu pred očima, onako nasmijane i vedre. Tugu ostavih na nekom drugom putu, kiša je isprala, a na tom putu već raste novi cvijet ljubavi s tobom, nježnosti moja. Cvijet, koji nikada uvenuti neće. Našao je zaklon u našim srcima. Znam, mnogi će reći da nemam, jer ti si tu... a ja sam ovdje. Ali, oni ne znaju da je moja duša već odavno u tebi... da, sve što mi stvara radost i ljepotu, nalazim samo u tvojoj blizini... u tvom dodiru čežnja izbija... srce u vrhovima tvojih prstiju osjećam.
Oni ne znaju, da duša ne pita... ona sama nađe ono što joj treba da osjeti... prepoznala te je u množici ljudi... tvoja duša je vukla moju dušu k sebi... samo sam stajala i gledala te... nakon dužeg vremena ti si taj što si mi pružio ruku, kad sam već odavno zaboravila što uistinu treba moja duša... na svom dlanu ponudio si mi ljubav. I nije mi važno imam li pravo, ili ne. Samo želim da na usnama, kad ih približim tvojim grudima, osjetim otkucaje tvog srca i da skupljena uz tvoje tijelo, dočekam jutro. I nije mi važno kojim imenom ću nazvati ovu našu ljubav. Jer ono pravo i istinito ime ove ljubavi zna samo tvoja i moja duša. Razlijevam svoju ljubav po tebi... a ti uzvraćaš opijen strašću i željom da me imaš. Vodiš me, u ljubav mili, vodiš veličinom beskraja i uznosiš blaženstvom... osvajaš širinu mog pogleda, i usnama ulaziš u moju dušu.Tvoj dah mi lijepo miriše... glatka mi tvoja put na jeziku, uzbudljiv odjek tvog uzdaha... sve tvoje blisko mi je.
Meni je sasvim dovoljno! Sva moja duša je ispunjena s tobom. Svakim dodirom naša strast raste, ulazi u svijet ljubavi i požude. Beskrajni mir tvog bića pronalazi beskrajni mir u meni, i kao da se ta dva mira neprestano grle i ljube. Svaka naša riječ zvoni poput najljepše melodije, koju dvije srodne duše mogu dosvirati. Ah, volim kad ljubav nas sjedini, kad priđeš mi blizu, bliže, najbliže... kad tijela nam se i duše dotiču. Volim te, nježnosti moja. Dokle god znam da sam tvoja nježna Zvjezdica, ja sam najsretnija žena na svijetu.

slika 2030581

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se