★ ★ Uporna u svom miru, ostajem čovjek ★ ★

11. siječanj 2016 ob 00:17 | 91
U dubini svoje duše osjetim što je ispravno, a što nije. Uporna u svom miru, ostajem čovjek, iskrena, s dušom, sa samo svojim razmišljanjima, kojih se ne bojim reći i napisati javno.
Taj mir, kojeg nosim i njegujem u sebi je stabilan. Vjera u sebe i u pozitivne stvari, u to da je vrijedno živjeti u skladu s idejama istine, međusobnog uvažavanja, poštovanja i dobrote. Pa i ljubavi kao najvećoj kvaliteti. Jer ona podrazumijeva spajanje, radost i suradnju, dok se mržnjom hrane oni koji odvajaju i šire tugu.
Prepoznam kad mi netko želi projicirati nezdravu, negativnu energiju ili ideju kojoj nije za cilj zdravo raščistiti neku situaciju, nego jedino nahraniti svoje bolesne potrebe kao promašene osobe... po neuvjerljivosti, neprirodnoj silini kojom to žele provesti u djelo ili po dozi iracionalnosti. Ostajem mirna i napravim distancu... pažljivo slušam svoj unutrašnji glas i promatram, kako sebe iznutra, tako i sve što mi dolazi izvana. Posebno kad me napadaju osobe čiji je postupak u osnovi neprirodan i nezdrav. Provokacije, prigovori, primjedbe, a bez pravih argumenata ili pak lažni komplimenti, silan trud da mi se dodvori, a sve to mi djeluje neprirodno i izvještačeno, ili pak situacija kad me netko pod svaku cijenu uvlači u neku svoju nezdravu priču za koju osjećam da joj ne pripadam. Ili nagovaranja.
Čemu? Sve to mi zapravo ukazuje da druga strana želi oduzeti moju slobodnu volju i da me degradira namećući mi suptilno svoje. Ostajem čovjek, hrabra, dostojanstvena, bez straha i raznoraznih proračunatosti, opcija, koja je meni jedina. Svjesna sam da nakon nekog vremena dovijat će se još više, pokušavat će sve, napadati me još jače s nekim fiks idejama, hraneći svoje komplekse i nezdrave potrebe, svojom glupošću, neiskrenošću, pretjerivanjem u pohvalama ili pak doslovno vrijeđanjem i svađom.
Ostajem mirna i budno promatram. Jer vrtlog loše energije ostaje na osobi ili grupi koja me je napala... onda se povuku i odlaze da potraže neku drugu žrtvu. A, ja sam sačuvala svoj mir i snagu. Nitko takav neće se nahraniti samnom. Ja, koja ću za svako svoje slovo platiti cijenu provincijske malograđanštine, ne žalim niti trenutka. Riječi koštaju, riječi imaju cijenu. I imaju smisao i značenje. Ne recite mi da ništa ne znače, jer sve nešto znači. Ima smisla biti među rijetkima koji se nisu prodali.
Ponosno znam da sam unatoč svemu, ostala svoja. Pišem iz duše, iz srca, iz petnih žila, iz grla... bez cenzure, bez zadrške, bez opreza, bez kalkulacija, bez straha. Istrenirala sam samu sebe da budem praktična žena, ona koja se trudi ostvariti svoje ciljeve, korak po korak. Kolebanje si ne dozvoljavam. Prečicama ne idem. Nagrade osvajam znojem, planiranjem i trudom.

slika 1956469

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se