★ ★ Znaš li, dušo, duše moje? ★ ★

11. kolovoz 2016 ob 19:27 | 152

Znaš li, dušo, duše moje? U mojim lutanjima ovim svijetom, u godinama traženja, uz tebe spoznah jednostavnost prave one istinske ljubavi. Kada si me dotaknuo srcem, trgla sam se snažno i poletjela, krilima velikim, i da uz raširena krila, zadivljena od tvoje ljubavi ostala u letu duže nego što zaista mogu letjeti. Znaš li, dušo, duše moje? Da tvoja ljubav izliječila je mjesta iz kojih je godinama curila bol? Odavno su mi bila odrezana krila, a sada uz tvoju nježnost sam ih dobila nazad i da zamahujem s njima? I da me let bez obzira koliko bolan ili nesiguran vuče da i dalje zamahujem, krilima punim krvi, da i dalje stremim nebu, jer osjetila sam da me kroz sve pore tijela i duše taj let vodi ka uzvišenju. Dopustio si mi da ti pokažem koliko mi značiš, kolika si potreba u mom životu, koliko si moje sve. Pogledaj u moje oči. Moje oči te slagati ne mogu, ne mogu sakriti sve one iskrene osječaje, one koji su već dugo vremena nastanjeni u mom srcu. Sada postojimo ti i ja kao jedno. A ljubav jest jedno. U nama, i svemu izvan nas. Znaš li, dušo, duše moje? Da se ljubav rađa iza zatvorenih, a ne otvorenih kapaka?
I da zato za ljubav ne treba par gladnih očiju već komad srca, i da najbolje vole oni koji vole tiho i u dubini, a ne glasno i na površini. Da nas dubinama najbolje uče površni ljudi? A ljubavi oni koji se odriču iste? I da je potrebna svima, u istoj mjeri, čak i onima koji govore da im ne treba. Vjeruj mi, njima treba najviše. Ti su je gladni ko pustinje vode. Ako ne i gladniji. Znaš li, dušo, duše moje? Da ne treba sanjati ljubav, već biti budan i pratiti njezino odrastanje, gledati prve učinjene korake? I da ne treba čovjeka ocijenjivati nacijom, vjerom i bojom kojom voli, već načinom na koji voli. I da ljubav voli tišinu i neizgovorene riječi baš zato jer se tada otkriva kucaju li dva srca u istom ritmu? Znaš li, dušo, duše moje? Da ljubav voli suze? I ako postoje to znači da još ima vremena za ljubav. Jer kada se oči napune suzama znači da su žive, i da u ljubavi plivaju. Najgore je kada suze presuše. Oprosti na toliko pitanja, ne moraš mi odgovoriti odmah. Al daj da te pitam još nešto. Znaš li, dušo, duše moje? Osjećam te sklupćanog u kutku mojeg srca gdje mislima te svakodnevno ljubim, i znaj gdje god bio ja te osjećam... osjećam te kako putuješ putima duše moje... osjećam te kako ulaziš, provlačiš se porama mojeg bića. Znaš li, dušo, duše moje? Da će nam se najbolje i najljepše stvari u životu dogoditi na najosamljenijim mjestima? Daleko od stola punog poznatih a nepoznatih ljudi, daleko od ispunjene dvorane i gromoglasnog pljeska, daleko od fotoaparata i novčanika punog para? Ne brini ništa. Znam da znaš, dušo, duše moje, onaj topli osječaj koji stanuje u nama i tjera nas naprijed u svim sivilima i nevoljama života.

slika 2103701

Komentari 2

moraš se , ako želiš komentirati
mygift
mygiftprije 5 mjeseci

mmmmmmmmmmmm znam sve...
zašto? jer isti osjećaji teku mojim venama...
jer iste emocije me ispunjavaju...
da li je to čudo? ne, za mene nije...

Mima_H
Mima_Hprije 5 mjeseci

Prilikom poznanstva smo osjetili spremnost na nešto veliko i snažno... jer
naši emocionalni genetski kodovi nose zapise jake strastvene veze... kad tad se moralo aktivirati kao biljka sa snažnim korijenom koja će, ako treba rasti i između kamenja... ta veza je vječna veza koja je smještena u srcu duha u dimenziji koja je izvan obične spoznaje i vidljiva je samo onima koji su osviješteni svojom duhovnom moći.

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se