Pismo Za Rastanak

04. lipanj 2010 ob 10:49 | 668
Pitam se kako se osječaš sada nakon svega što se desilo.
Da li se ponosiš onime što si mi uradila ili žališ što me nisi prebolila na vrijeme.
Igra naša igra je otišla predaleko.Izgubili smo više nego što smo mislili,a šta smo time
dobili?Ništa.Jedno veliko ništa.
Kako li se osječao samo onaj kada je shvatio?Da li je plakao
i proklinjao sudbinu mene i tebe.
Pitam se zašto to ne mogu?
Zašto sam ovako hladan i miran,
kao da se ne radi o meni,nego o nekoj nepoznatoj osobi,kao da nemamo ni jednu dodirnu tačku
sa mnom.
Možda zato što je ne volim?
Dobio sam ono što sam htio i sada mi je postalo dosadno.
Monotono.
Obaveze.
Sve što mrzim.
Vrijeme je da stavimo tačku na prvo mjesto.
Da okončamo ovo mučenje za oboje.
Da krenemo u osvajanje života odbacivanje društvenih pravila,u suprostavljanje vjetru,
uraganu koji uništavaju nježne,nevine duše.
Mi nismo takvi zar ne?
Mi smo grubi nekovencionalni,razumni i hladni na sve?
Uzmemo šta hoćemo i idemo dalje.
I zato je vrijeme da si zauvijek kažemo ZBOGOM.

KOMENTARI 4

moraš se , ako želiš komentirati
dejko
dejkoprije 5 godina

hmm,znala sam date muči ..ali baš toliko....

mladen23
mladen23prije 5 godina

hehe ma sta ces

dalmatinka
dalmatinkaprije 5 godina

super napisano...bravo..

mladen23
mladen23prije 5 godina

hvala lijepo

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.



trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se