mrvica1987

Senka

zbog svega sto smo najlepse hteli
hocu uz mene nocas da krenes,
ma bili svetovi crni ili beli,
ma bili putevi hladni il vreli,
nemoj da zalis ako svenes

hocu da drzis moju ruku,
da se ne boljis vetra i mraka,
uspavana i kad kise tuku,
jednako krhka, jednako jaka

hocu uz mene da se svijes,
korake moje da uhvatis,
pa sa mnom bol i smeh da pijes
i da ne zelis da se vratis

da sa mnom ispod crnog neba
pronadjes hleba komadic beli,
pronadjes sunca komadic vreli,
pronadjes zivota komadic zreli
il crknes, ako crci treba,
zbog svega sto smo najlepse hteli

Mika Antic - poezija za sva vremena

Lijep pozdrav draga mrvica :))

Uvežbao sam, uglavnom da dobre kritike primam kao nešto normalno, a loše kao nešto lično, i niko ne mora da me podseća da ne treba ni da se dičim ni da se jedim zbog toga... Sve to ionako pišu Dečaci U Štrikanim Zelenim Kapama Sa Velikom Gombom... A ti burazere moj, jesi ili nisi... To ni Bog više ne može promeniti...

Nekada nisu ljudi ti koji nam nedostaju...
Nedostaju nam najljepša sjećanja, za koja nismo sigurni da ce se ikada vise ponoviti...

Dobro sam. Fališ mi samo ponekad, najčešće pred spavanje... Malo razmišljam o svemu što je bilo, malo zamišljam šta je moglo biti, a ujutru... Ma ujutru, to više nije važno, osmijeh mi izmame sitnice. Sretna sam ja, samo tebe nemam, ostalo je sve tu, nemam se ja za šta žaliti.
Dobro sam...

Ne znam kad je pocela da me gleda, ali nije prestala ni kada sam podigao glavu i pogledao je pravo u oci.

Oni koji su nekad uspeli da vrate osmeh na lice na kom još ima tragova suza, znaju kako je to dobar osecaj.

Ovo je zaista najljubavnija pesma
a ni rec o ljubavi.
Neko u ovoj sobi vise ne moze da spava,
neko u ovoj sobi samo cuti,
cuti i gleda kako mesec putuje,
preko pokislih gradskih krovova za pticama.
Ovo je zaista najljubavnija pesma
a ni rec o ljubavi.

Ti to mozes
ti to zelis bezuvjetno.
tako si nakanila
kad si srce objesila na jarbol
da vijori.
Prestani se tjesiti
otvori oko i vjeruj
izmedju trepavica i suza
stane jedan cijeli svijet
njega ti ne moze
niko , i bas niko
uzeti

PISMO

da vjetar ima što zaljuljati

a onda sam se umjesto pjesme pojavila ja
precizna božja sva prozirna životinja
držeć se za ruku kao što čine žalosni stihovi
kada u tijelo tvoje uđu kao u tunel

da su puna usta riba koje sada cvatu jer
su se rastopile lisnate im tame, da ova
bijela pisma nesretno plutaju baš kao dvije
siromašne kolibe iznad podzemnih voda

pa da mi kažeš
a da ti ne uzmem

jednog dana kad budem lijepa
obična mala smrtonosna pahulja
tik uz samu opnu
od noćiva od tvojega, koji piješ kristal, moje
šumsko mlijeko, mač i katedralu, što kroz smijeh se
uspužu u buktinju smijehu, da kakvi su to nasadi,
breze breze blesulje, te rahle žene slavenske, što
sva bih u kost pobjegla i uvis, pa ako po rubu
klonula to je samo haljina kada me ne dozivaš
bijela kosti breze, dođi da se susretnemo. gašen
tvoj kreč i nesretno žensko pismo, a što će mi
taj stih ako nije moj, jer breza breza duboka
si voda ti, duboka si pa se ne vidi, sam tkala
tvoju zjenicu, sam tkala tkala tkala ju

Anka Žagar

Želim ti lijep srčan dan :))

"Još uvek ne dolazim na naše mesto. Neka, još malo da prođe. Još koje proleće, leto, jesen, zima. Nisam svoj kada prođem u blizini tog magičnog mesta. Vuče me. Još uvek..."

Desilo se upravo ono što sam slutio da će se jednom desiti. Postalo mi je svejedno. Možda ćeš jednom vrištati moje ime, ali se bojim da neću čuti.
Zaglušilo me je previše tišine..

Vrijeme provedeno sa njim bilo je nesto sto sam citala u romanima. Dani okupani suncem i kad je kisa padala. A noci, eh noci kad bih ga cekala u nasem stanu sa samo jednom kapi parfema na svome tijelu. Onog parfema sto je mirisao na ljeto i tresnje. Osjecaj tezine njegovog tijela na mojem,miris njegovih usana na mome vratu,grudima,bedrima...i nebo je gorilo sa nama tih noci. I onda kad me upitaju zasto jos nisam nasla drugoga,samo se nasmijem...ne znaju oni kako se zemlja tresla ispod nas a iznad nas nebo gorilo...nisu oni nikad stigli do tih visina da bi me mogli razumjeti...

http://www.gifzona.ru/i/dd/07.gif :D

mrvica moja, ugodnu večer ti želim i ti puščam nešto što mi jako drago, pijesam :)
http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=pwKlHQHcIzY

Ostavi najteži kofer,taj gde su uspomene…tuga je teško prokletstvo,to nije teret za žene...

"Bila je u pravu. Zaista jesam kreten, i zaista ljubav nije za mene.
Barem se na vrijeme otarasila budale.
Dug ljubavi ću vraćati sa previsokim kamatama, čak sam i srce stavio pod hipoteku."

... Eh, ne smem ni da pomislim...kad umirem za ovom koju nisam voleo...šta bih tek radio za onom koju volim?

Ima tu i neraščišćenih računa, prijateljstva koja su se kidala zabunom, nekih dana i dogadjaja kojih ne želim da se sećam, pogrešno protumačenih postupaka i gestova; te ribe puštam da prodju kroz rupe moje iskidane mreže, a zadržavam samo neka draga lica, neke godine,neko vreme.

- Malo sam zakasnila.....!?
Desetak godina, po mojoj slobodnoj proceni, mada mi tam-tam pod majicom šalje tajanstvene poruke da si stigla na vreme...♥...

' Nisam imao sluha za njene uznemirene i drhtave šapate, baš onda kada su mi javljali ono što sam toliko želeo da čuti, i jasno, Mala Breskva je pomislila da je ne volim više... '

Tako i treba sanjati. U ograničenim količinama...
Snovi su frka živa...
Što ih više imaš, više ti ih ostane neostvarenih.
To pouzdano znam.
Imam i duplikata u svojoj kolekciji...
Zato moj prijatelj nikad nije gomilao snove.
Jedan ali vredan...

Volim te bez reda i zakona
Neplanski
Čudno i čarobno
Volim te iz zaklona
I onako javno
Bez zatišja
I suvišnih riječi
Tek tako pogledom i dodirom
I hvalim se što te volim
Znanjem i nadarenom željom
I volim
Što ne volim ništa drugo
Kao što tebe volim
I što svakoj tvojoj želji
Da krene dozvolim.

Ako ti jednom dodjem iznenada
samo me zagrli, cuti
i pomiluj po kosi,
pusti da me umire otkucaji tvoga srca,
pusti da mi tvoja toplina osusi suze,
pusti da udisem mir ,
ne postavljaj pitanja
na koja oboje znamo odgovor,
utesi me,
toliko i si mi duzan,
a onda me pusti,
znas da moram da odem ...

Zastani na trenutak i smiri svoje misli.
Riješi se napetosti I pogledaj oko sebe.
Šta vidiš?
Vidiš svijet prepun ljepote.
Vidiš život prepun mogućnosti.
Vidiš snove kako se rađaju, rastu i ostvaruju.
Da, ima i izazova.
Da, ima i tuge.

Ako me ikad potražiš,
znaš gdje ćeš me naći.
Naše jezero još uvijek te čeka
i čezne za tvojim prštavim smijehom
i kamenčićima
koje si samo ti znala
onako nehajno bacati u njega.
Voda je još bistra i zelena,
još je u njoj odraz tvojih očiju.
Kad viknem tvoje ime,
ptice umuknu i jeka mi vrati glas.
Ma što znače te duge godine?!
Ja sam još tvoj
i bit ću,
čija god da si sad.
Ako me ikad potražiš
u svojim snovima,
znaš gdje ćeš me naći.

Ne vjeruj da ja odlazim
jer nemoguće je ostaviti taj krevet
u kojem smo smislili najljepše priče
nemoguće je da me taj vjetar
odnese nekud
u neku ravnicu punu snijega
jer tko će tako nježno
tvoje čelo poljubiti
kome bi na pamet padale
takve lude stvari
da se ženimo svake noći
da ponekad pobjegnemo
ne vjeruj
gledaj
tu su još moje cigarete
moj kaput
i moje srce
ja sam još uvijek.... tako tvoj
da nemam vremena ni za sebe.

Ponekad poželim da sam kišobran.
Tvoj kišobran,
da te sačuvam od studeni zlih duša,
da ne pokvasi te mržnja njihova…
odgurnem sve iskidane misli.
Presvučem stvarnost u najlepši san…
zažmurim ti trepavice, kad vlada kratkotrajna tama.
Ponekad poželim da sam kišobran.
Tvoj kišobran.

I kad si najviše tužan i gorak, nekih se novih očiju setiš i shvatis da letiš… Divnije letiš!

‎'' Tvoja bol nikoga neće zaboljeti onoliko koliko je zaboljela tebe, bez obzira čijih ruku djelo bila. ''

" Plakala je, ali ja sam znao da su na njenom licu te krupne kapi, što ih zovu suzama, samo znaci olakšanja.
Ona se riješila mene, iako sam ja ostavio nju... "

Rekla je: "Hajde da ostanemo prijatelji" i više ga nikad nije pozvala