PONEKAD

10. srpanj 2015 ob 15:12 | 35
Ponekad ti, do nedavni stranac stjecajem okolnosti postane sastavni dio života. I unatoč plemenitosti i pokazivanju dobrohotnosti u par sekundi ti,
na banalnom primjeru, bezveznoj situaciji pokaže - tko i kakav je on, ali isto tako za koga i kakvog smatra tebe.
Postavi te " na svoje mjesto". Pokaže ti sve ono prikriveno što se svojski trudio da sakrije.
U tisućinki sekunde proleti ti na čudesan način pred očima tvoja budućnost. Kad ljudi govore o svojoj budućnosti, manje više je uvijek vide svjetlijom,
vedrijom i radosnijom no što im je sadašnjost.
Ali zahvaljujući baš takvim ljudima, tvoja budućnost je bez tračka ružičastog, bez jarkog sunca i svjetlosti koja krijepi.
Istina, kada imaš utjecaja barem na neke ključne dijelove svog života, možeš očekivati ružičasto.
Ali što kada nemaš, a šanse da ćeš ikada više imati su 1:1000 ?
Ispratiš tada u mislima ružičaste oblake i započneš sa pripremama za gorke dane i umijeće prikrivanja doživljenog poniženja.
Da li se to zove prihvaćanjem? Mora da je tako. Prihvatiti s osmijehom...Što više zaboli nepravda neka je veći osmijeh.
Novac... Podupire laž, daje za pravo zablatiti sve što je čisto. Novac...daje za pravo natjerati te da šutiš jer nemaš prava glasa...
Novac...Ne čini čovjeka. Samo daje moć onom tko ga ima više od tebe, da te natjera da se osjetiš nečovjekom,
mizerijom, zadnjom klasom čiji naziv još nije izmišljen...zadnji od najzadnjeg.
I badava ti iskrenost, poštenje, istinoljubivost, jer takav će te gledati u oči, povišenim i nadmoćnim tonom izrigati svoje frustracije tebi na glavu.
Da li treba pustiti, šutjeti. Ne treba, ali što ako moraš?
Da li treba zahvaliti na ubrzanom tečaju vizije budućnosti?
Treba. Nada je predivna, ali ... sve ima svoj početak i kraj.
Živjeti u nadi ili zabludi, dvije različite stvari, moja je možda bila zabluda...Ili ipak nije. Pa imam vjeru. Samo malo boli, ništa više.
Za sada mogu zahvaliti na tuđoj viziji moje budućnosti, pokušaja da me se natjera da se osjetim duhom prošlog vremena, s prošlošću i s
budućnošću bez budućnosti... Novac, čovjek, mač u kamenu, tuđe riječi, laži u nečijem srcu zabodene.

_

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se