Stranica Mojnet.com 1.6.2017 prestaje sa radom. Svi korisnički računi i sadržaji će biti izbrisani. Hvala na razumijevanju!

HRVATSKA JE NEOVISNOST NAPOKON OSIGURANA

08. prosinac 2012 ob 00:50 | 51
slika 1350183

To je pravo značenje nedavne presude UN-ovog suda za ratne zločine u Haagu, koja oslobađa generale Antu Gotovinu i Mladena Markača odgovornosti za ratne zločine počinjene godine 1995. u vojno - redarstvenoj akciji "Oluja", kojom je oslobođen teritorij zauzet od pobunjenih Srba. Žalbeno vijeće suda presudilo je s 3 prema 2 glasa da su generali nevini, a Hrvatska je "konačnu presudu", kako ju je nazvalo sudsko vijeće, pozdravila s oduševljenjem.

Godine 1991. raspad Jugoslavije uzrokovao je krvavi rat Srba i Hrvata. Poduprti Jugoslavenskom Narodnom Armijom i srpskim moćnikom Slobodanom Miloševićem, srpski su pobunjenici provodili brutalni napad na Hrvatsku i, kasnije, Bosnu i Hercegovinu.
Miloševićev cilj je bio jasan: genocid. Njegovi srpski razbojnici pripojili su gotovo trećinu hrvatskog teritorija, pobili gotovo 20,000 ljudi i etnički očistili područje od više od 200,000 civila. Čitavi gradovi, poput Vukovara, sravnjeni su sa zemljom.
U Bosni, Miloševićeve su snage napravile još više štete. Sustavno su poklale stotine tisuća Bošnjaka i Hrvata, prisvojile gotovo 70 posto teritorija, protjerale skoro 2 milijuna ljudi i podigle golemu mrežu masovnih grobnica i koncentracijskih logora.
Miloševićev cilj je bio osnovati etnički čisto velikosrpsko carstvo, koje bi se protezalo od Dunava do Jadrana.
Do ljeta 1995., bio je na granici postizanja svog neofašističkog, osvajačkog projekta. Ipak, pod vodstvom snaga generala Gotovine, uz potporu Sjedinjenih Država, hrvatska je vlada počela munjevitu vojnu akciju poznatu pod imenom "Oluja".
Oluja je povratila hrvatsku teritorijalnu cjelovitost u tom dijelu zemlje. Zadala je odlučan udarac Miloševićevom snu o Velikoj Srbiji. Osim toga, vojska je prešla i u susjednu Bosnu i spasila opsjednuti Bihački džep od masakra sličnog onom u Srebrenici. Nakon toga je natjerala srpske snage na povlačenje.
Gotovinine akcije dokrajčile su beogradska masovna ubojstava i etničko čišćenje. Nitko nije učinio više od generala Gotovine, da spriječi divljačke bitke u Hrvatskoj i Bosni, niti Europska Unija, niti Ujedinjeni narodi niti NATO. On ne samo da nije ratni zločinac, nego je veliki hrvatski domoljub i heroj.
Njegov je zločin, međutim, u očima Beograda i tužiteljstva u Haagu, što je igrao ključnu ulogu u postizanju hrvatske, teško stečene, neovisnosti.
Od samog osnutka, pod srpskim vodstvom, Jugoslavija je bila represivna, umjetna tvorevina. Narodi zarobljeni u njoj, pogotovo Hrvati, bili su gladni slobode od čeličnog stiska Beograda. Zbog toga je raspad Jugoslavije bio ne samo neizbježan, već je označavao veliku pobjedu demokracije i nacionalnog samoodređenja.
Ipak, za Srbe je raspad značio gubitak utjecaja, regionalne nadmoći i kraj gospodarskog iskorištavanja susjednih zemalja. Iz tog su razloga desetljećima pokušavali iskorijeniti hrvatski nacionalizam, prikazujući ga nelegitimnim.
Stoga je Beograd grozničavo lobirao da haaški sud uhvati generala Gotovinu i demonizira i osudi operaciju Oluja. UN-ovi tužitelji zagrizli su mamac. Cilj im je bio izjednačiti krivnju obje zaraćene strane tako što će osuditi hrvatsku oslobodilačku vojnu akciju. U optužnici stoji da je u Oluji protjerano gotovo 200,000 Srba, a da su stotine pobijene u namjernom pokušaju etničkog čišćenja Hrvatske.
Drugim riječima, tužiteljstvo je žrtvu agresije Hrvatsku pokušalo pretvoriti u agresora, te tako učvrstiti zamisao da je Hrvatska država nastala na ratnom zločinu.
Gotovinin slučaj je prijetio da će potkopati nacionalni suverenitet Hrvatske, sigurnost njezinih granica i njezinu međunarodnu legitimnost. Srpski su se revanšisti nadali kako će iskoristiti osudu generala Gotovine kao izgovor za uspostavu Velike Srbije, ovoga puta legalnim sredstvima umjesto vojnom silom.
Tužiteljstvo je, očito, u svakoj točki optužnice bilo u krivu.
Postoje pismeni dokazi da je srpsko stanovništvo pobjeglo s teritorija Hrvatske prije početka Oluje. Danima prije napada, naređeno je srpskim pobunjenicima da se povuku pred znatno nadmoćnijom hrvatskom vojnom silom. Srpski je moćnik shvatio da više ne može zadržati osvojene teritorije.
Dakle, Gotovina ne može biti kriv za etničko čišćenje, jer je odlazak Srba prethodno organizirano proveden po nalogu nadređenih u Krajini i Beogradu. Što se tiče pokolja stotina srpskih civila, većinu tih zločina počinili su Hrvati željni osvete, nakon što su Gotovinine snage već napustile oslobođena područja i ušle u Bosnu.
Zagreb je uspješno okončao mnoge procese protiv počinitelja.
Oslobođenje generala Gotovine presudni je politički trenutak na Balkanu. Više od deset godina uvjeravao sam ljude da je Gotovina nevin i da je žrtva pravosudnog lova na vještice. Napokon je moje stajalište potvrđeno. Što je još važnije, djelo generala Gotovine dobilo je priznanje. Nanizane optužbe protiv njega bile su smiješne, ali izdali su ga političari u Zagrebu, lijevi i desni, u kukavičkom pokušaju da zadovolje Bruxeles i Washington.
Zbog toga je žrtvovan i godinama je čamio u nizozemskom zatvoru. On je hrvatski mučenik.
Njegova pobjeda također opravdava borbu zemlje za neovisnost. Tom je borbom postignut povijesni hrvatski cilj - bijeg od potlačivanja. Mađari, Mleci, Austrijanci,
Turci i Srbi gospodarili su Hrvatskom. Tome je došao kraj. Iz ruševina Balkanskih ratova, rođena je Hrvatska država. Njezin je teritorij sada siguran. Granice su joj čvrste. Ljudi su slobodni da si sami kroje sudbinu.
Hrvatska blistava pobjeda je potpuna.


Jeffry T. Kuhner

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se