Pretvorila sam te u pjesme..

27. studeni 2013 ob 22:38 | 21
OPET..


Opet mi srce kao čaša razbijeno

opet mi je srce tugom zavijeno

bolom opijeno..

I ti bi ponovo da možeš njime vladao

a nikad ne bi mjesto mene padao...

Opet bi neka druga zauzela moje mjesto

i opet bi uz nju i tebe bilo pretijesno,

i ti bi tražio izgovore

da ostaneš vani do zore..


Opet mi je duša zarobljena

opet mi je pamet razdijeljena

i opet volim onog koga ne smijem

iz iste boce laži pijem.

Opet se gnijezdim tebi u grudima

opet se nadam novim čudima,

a znam da sve kratko traje

tvoje srce me uvijek iznova izdaje...



MOJ SI..

Moj si, moj ili ničiji,

meni pripadaš

za mene rođen si!

Da budeš u mom zagrljaju stvoren si!

Moj si, moj ili ničiji,

da odeš od mene opet bi se vratio

u moje krilo ponovo bi svratio!

Moj si, moj ili ničiji

da budeš tuđi ne bi mogao

jer meni si srce poklonio...



JA SAM KAMENJE...

Doveo si me do samog kraja svijeta,
u svemir sam letjela s tobom
i bila sam dio sjajnih zvijezda!
Ali tamo si me ostavio,
sama da budem..
I vratit se po mene si zaboravio..
Otišao si tiho sa stubama od oblaka,
nekim putem kojim moja noga nije kročila.
Za mene nije dovoljna bila
zemlja tvojih snova, tvojih želja!
Ipak htjela sam da mi pokažeš
da sam samo zrno u polju pšenice
i da za mene nisu građene
te tvoje tvrđe i avlije!
Jer u tvom životu ja sam
kamenje od koje se tvoja noga u ljutnji spotiče!



KIŠA

Kiša se spustila jutros do grada maloga,
došetala do moje ulice
i donijela mi tugu na dar!
Tugu sam stavila u ruke svoje
malo da pišem tužne pjesme,
malo tuge u oči,
imalo sam te tuge stavila u srce
da se moja ljubav ne preplaši
prevelike sreće i pobjegne..
Kiša je dugo šetala po sobi mojoj,
razgledala je slike stare
i moje spomenare!
Pitala me kakao su njene sestre suze,
odgovorila sam joj da sad dolaze često.
Na odlasku me pitala kiša
što da donese za sljedeći put
a ja sam rekla da mojoj duši
sad bola treba mnogo više..

Rjec u grlu stane,

kad mi proslost po nekome vrati se na rame,

kada netko te spomene,

nezna.u otvorenu ranu dodirne..

Cini mi se zauvjek cu ostati sama,

u tugu ziva zakopana,

jer sve sto sam osjecala nestalo je s nama...

Pa voljeti neznam ispočetka,

nekom se davati bez izuzetka..

Bol u oku ispliva,

kad netko isto ime doziva,

kao na strasnom sudu da me priziva..

Cini mi se nijedan put ne vodi od tebe nego k tebi,

i da izlaza iz sjecanja nema

mogu samo lagati samoj sebi..

*********************************

Mozes slobodno ici..

tebe vakl tuge nece stici,

niti bol zapljusnuti..

Mozes slobodno dalje,

Bog na moja ledja za nas bol salje,

ti si slobodan..

Samo racunaj na mene,

kad zatreba ti rame za plakanje,

jer znam stic ce te kajanje..

Kada shavatis da bez mene ne ide,

da svi drugi ti na sreci zavide,

a da si tuzan nepoznaju te i ne vide..

Mozes svojim putem,

sa nadom u bolje pod kaputom,

racunaj na mene

kad te bol dostigne...

*********************************

Mislis,bilo bi kao prije,
sjaj u oku i miris proljeca,
mislis "ona bi bila ista.."
Mislis,jednom je bila bol pa prosla..
nije ostavila tragove..
ne vidis praznu tamu kad te pogledam,
ne osjetis hladnu jezu kad me dodirnes..
ne cujes u boji moga glasa bol..
A ja to sve predugo osjecam.
Mislis,moci ces vratiti vrjeme,
zakopati ranu koju si stvorio..
Mislis da mozes,
a vidis da je uzalud..

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se