umoran

12. veljača 2009 ob 21:56 | 148
u sobi ustajao zrak
tonem sam u mrak
udišem... izdišem...
svaki dan teže je
toplina ljuštri zidove
i boje tope se...
sunce probije roletne
u mome mraku nariše
tanke isprekidane linije
da znam note na njima pisao bi pjesmu
kad se vratiš rekao bi:
Za tebe je...

i boje kad izgube sjaj
ostaje mi samo osjećaj...
i prazan pogled kao zrak
ustajao kao mrak
u sobi nema vrata
dosada izjeda ko rak...
i sve mi više nedostaju
dingo,bumbar i tobogan
sjećanja što ostaju
na savršeni dan...
one dvije tri riječi u tišini
sada sve to fali mi...

jednostavan zaključak
mojih osjećaja
glasio je volim te...
logičan ishod
mog ponašanja
vrištao je želim te...
__________________

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se