Stranica Mojnet.com 1.6.2017 prestaje sa radom. Svi korisnički računi i sadržaji će biti izbrisani. Hvala na razumijevanju!

Lomljenje

20. lipanj 2011 ob 01:09 | 27
Kada slomite vazu ona nestaje, rasipa se u komadiće i prestaje postojati u obliku u kojem je bila do tada. Njezini dijelovi vremenom prelaze u prah i nakon nekog vremena neki njezini komadići vračaju se možda kao neki drugi predmet ili jednostavno ostanu u prirodi. O njoj ostaje sjećanje samo toliko koliko je ljudi u čijem je posjedu bila pamte. U njoj nije bilo života kakvog vi poznajete, pa je samim tim nastojite i što brže zaboraviti. Zašto bi pamtili nešto tako kao što je vaza. Ali zato pamtite sve vaše događaje u ovom i svim ostalim životima. Ostaju zapisani u svakoj vašoj stanici i podsjetnik su na sve ono što ste preživjeli. I kada se jednog dana slomijete i pretvorite u prah vaša sjećanja i vaša svjesnost ostaju. Vi se vračate u novi život i sa sobom nosite sve dijelove, poput nekog dobrog majstora koji nikuda ne ide bez svog alata. Vi mislite da vi ne biste bili vi kada sve svoje stvarčice ne biste nosili sa sobom. Pod stvarčice mi mislimo na sva događanja, sva siječanja, sve ono što ste nekada bili. I na taj način vi si uzimate dio svoje slobode. Stalno ste u grču pokušavajući živjeti život kakav od sebe očekujete. Kakav očekuju sve vaše osobe koje ste nekada bili. Vi ne živite život, vi igrate igru koju ste si sami nametnuli i u kojoj se većina vas ne osjeća potpuno dobro i slobodno. Kada tome još pridodate sva očekivanja vaše uže i šire obitelji, vaših prijatelja i cijele vaše okoline u vama se stvara grč koji vam onemogućuje da jasno vidite i da okusite ono što vam je prirodno - slobodu. Nju ste izgubili po putu i većina vas provodi život u potrazi za nečim, a većina vas zapravo traži slobodu. Rješavajući životne obaveze vi idete iz dana u dan, poput nekih strojeva koje ste konstruirali i živite život onakav kakav vaša mašta ne vidi. Onakav kakav vaša unutrašnjost ne želi osjećati. Nigdje vam to nije zapisano. Jedino što vi imate je sloboda i to je ono što si stalno oduzimate. Pokušajte se pretvoriti u vazu. Zamislite sebe kao jednu prelijepu vazu, predivnih boja, punu cvijeća. Krasite jedan predivan veliki stol i vaša ljepota privlači svaki pogled. I onda se razbite. Gledajte sebe kako se rasipate na tisuće komadića, kako se kotrljate po podu znajući da vaši dijelovi više nikada ne mogu biti ono što su dosad bili. A zatim zažmirite i opustite se. Prepustite se trenutku ničega, trenutku bivanja u trenutku. Prepustite se i budite. Kada osjetite da ste spremni otvorite oči. Pogledajte, osjetite se, pozdravite vaše novo rođenje. Dozvolite si slobodu. Dobit ćete toliko puno novog prostora kojeg ćete moći iskoristiti za sve ono novo i lijepo što si želite u životu. Dopustite svojim osjećajima da vas preplave i čestitajte si. Imate i na čemu. Upravo ste si dali slobodu. I onda živite. Napravite korak i krenite, prema svemu što vas očekuje, prema životu kojeg želite. I ne brinite se ako promijene ne dođu naglo, vi živite i veselite se. Posjedujete ono što je najvažnije - slobodu, sve ostalo doći će samo po sebi. Kada shvatite da si prepreke postavljate sami, prepreke ćete i ukloniti. Ako ne možete, razbijte se ponovo, ponovo i ponovo. Sve dok ne shvatite da razbijanjem vi ne uništavate sebe jer vi ste neuništivi, nego mičete sve ono što vam ne treba, sve ono što nosite po putu, a smeta vam. Ono što ostaje je sloboda i vi u njoj, kao život koji živi i sretan je. - Šumski -

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se