Bila sam jedina luđakinja.

25. travanj 2013 ob 17:18 | 28
Voljela sam svoju staru terasu, ona je imala Sunce koje se lagano provlačilo kroz moje crvene uvojke, milovalo mi je prste i ljubilo iskreno, znala sam da uživam u tome zaista. Tu sam provodila sate čitajući Bukowskog, dobrog, starog Bukowskog i nikad mi nije dosadilo. Jer to je bilo jedino realno na ovom svijetu, nešto opipljivo za mene, terasa, Sunce i Bukowski, naučila sam da živim s njima . Na toj staroj terasi pobjegla sam od nečega što sada nazivaju stvarnost i krojila svijet po svojoj mjeri, dozvolila knjigama da me promjene i postala gluha za svaki kompliment, postala nezahvalna za riječ ljudskost i mnogo toga drugog. Niko to nije baš dobro shvatao, bila sam jedina luđakinja u tim jednoličnim masama. Danira Mršo.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se