Prašina po mom licu.

26. travanj 2014 ob 16:26 | 52
Čekajući da me zavoliš ja sam tebe počela mrziti, kroz svaku pjesmu i svaki dim ja sam počela da se grizem od savjesti, kroz utjehe i druga lica nekih stranaca, vidjela sam da nema ništa slično tebi i sad te mrzim. I ovaj pokvareni sat neću da bacim, ne volim vrijeme i sve promjene, kad zalupaš noću na moja vrata ,ja sam već imuna na tvoje dolaske i odlaske i gluha na tvoje riječi i više me ne peku. I kad pogledom uplašim sebe, u šta sam se to pretvorila od toliko antidepresiva, od toliko stvari koje mi bar malo promijene realnost, stvari koje su tako loše, a meni prijaju, zbog tebe. I to što se po mom licu skuplja prašina koju očajno pokušavam da skinem, da vratim osmijehe i sjaj koji je nekad bio, ali ne mogu napraviti ništa za sebe, dovoljno dobro da te napustim zauvijek.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se