Večera za vraga.

17. ožujak 2014 ob 22:14 | 31
Kad dođem kući i skinem šminku i poglede prljave, napravim večeru vragu i razgovaram sa zidovima, znam da sam okej ili ću biti. I suncu se smijem, tako je naivno, jer misli da mu vjerujem kada me probudi, kada me miluje, uzvratim mu osmijehom, nabacim sve šarene boje i odjurim u grad i smijem se, o po cijeli dan se smijem i sve je tako divno i dobro društvo sam svima. Pozdravljam klaunove, plešem sa njima i ogledam se u njihovim očima, trčim za vjetrom i pjevamo glasno, možda je to najpiskaviji duet ikada. I sve je tako dobro, a mnogo loše za prazne duše kao što je moja.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se