Vrijeme je čudna gumica .

15. veljača 2013 ob 18:51 | 13
Neki ljudi su toliko prazni, žive bijedno i skoro ništa nemaju, oni meni toliko sliče .

Pitali su me i još uvijek pitaju, zašto sam se toliko promijenila . Ja nisam odgovarala. Sasvim sam okej s tim, ako se cijeli život moram pretvarati pred tim ljudima, pred svim tim ljudima koji žive od tuđe patnje . Ljude mijenjaju velike stvari. Nisam bila djevojčica koja je spavala uz uspavanke i roze lutkice, niti sam bila djevojčica koja se budila gedajući očev osmijeh. Moje djetinjstvo kao takvo, nikad nije ni postojalo. Jer satkano je od majčinih suza, modrica i uzdaha. Nikad nisam pričala o tim noćima, nekad mi se čini da bi mi srce prepuklo ako bih pokušala sve to opisati. Godine učine svoje, vrijeme je čudna gumica, ali neke stvari ne možemo oprostiti svojim roditeljima .

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se