Rastočinska pjesma

26. travanj 2013 ob 11:43 | 32
Rastočine se ponosno uzdižu
s visina gledamo aute kako gmižu.
Neboder to je život iz snova,
ko mravi svi su - kad se gleda s krova.

Djeca se igraju u parku skrivača,
panker drži pankera dok povraća.
Nema mjesta - auto na autu se parkira
osmašić s cigarom iz škole markira

Život je nekad stvarno težak i gorak,
baka klimavo hoda - korak po korak,
vuče vreću hrane na malim kotačima,
od računa iz dućana zakolutaš očima.

Ponosna i radišna Gradska vlada,
Rastočine računima stalno napada,
grijanje nam naplaćuje ko suho zlato
nemamo kuna za djecu - ništa zato.

Bitno je da se Obi u bazenu brčka,
dok mu se juhica u restoranu krčka.
Odvjetnici, suci, rade za njega,
Ništa mu ne možeš - ostaneš bez svega.

Neboder smrti opelješi na sudu,
uzeo im pare da žalosni budu.
tu se vidi koliko naš Obi voli pare
a koliko voli nas – male obične stanare.

One najmanje na maškare uči,
zimi hodanjem po Korzu ih muči.
Da svu krivnju na pusta svale
“Pust je kriv, a ne mi budale”

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se