more i još...malo odmora

28. listopad 2013 ob 12:14 | 35
Svaki radni čovjek u jednoj radnoj godini smije određeno vrijeme provesti van svog radnog mjesta a da pritom ne mora biti bolestan ili glumiti da je bolestan.
To doba se zove godišnji odmor ili skraćeno, godišnji.

Godišnji odmor u dvoje, ili s prijateljima a bez djece je odmor u pravom smislu te riječi gdje se par može posvetiti sebi i svojim željama bez bojazni od prekida stanovitih nokturalnih aktivnosti iznenadnom pojavom snenog djeteta koje velikim očima s vratima pita
-"A jel mamu jako buba kad tako jauče?"-
Godšnji odmor s djecom u stvari i nije odmor.

Mnogi iscrpljeni roditelji ostavljaju u doba godišnjih svoju djecu bakama i djedama na čuvanje e ne bi li se zaista odmorili. No od toga obično ne bude ništa jer djeca stalno nazivaju roditelje da bi se tužili na svoju braću ili sestre, a ako pak ne zovu, roditelji se brinu da li je sve u redu pa onda oni pozivima gnjave njih. Na kraju godišnjeg roditelji, koji osim svog odmora moraju platiti i poveći telefonski racun, nazad dobe razmaženu dječurliju a bake i djedovi su toliko izmoždeni da im treba pola godine da dođu k sebi.
Taman do sljedećeg godišnjeg odmora.

Godišnji odmor se može provesti i kod kuće. Puno je jeftiniji a često i zabavniji za sve članove obitelji jer se može ići na bazen, u kino, izlete u prirodu ili jednostavno ljenčariti doma pred televizorom ili uz kakvu knjigu. A i roditelji mogu dobiti, ako imaju malo stariju djecu, koje slobodno poslijepodne.
No, kako je čovjek po prirodi mazohist, on za godišnjeg migrira u toplije krajeve, čak iako je već kod kuće nesnosno vruće.

Kako se ljudsko tijelo većinom sastoji od vode, najveći broj ljudi ljeti instinktivno privlače velike slane vodene mase. U zimskim mjesecima, pak, rado obitavaju na zaleđenim površinama.
Budući godišnji bez obitelji, odnosno bez djece, pripovjedno nije toliko zanimljiv, zadržat ćemo se na onoj prvoj kategoriji - ljetnom obiteljskom odmoru na moru u inozemstvu.
Za primjer ćemo uzeti četveročlanu obitelj (mama, tata, sin od 7 i kćer od 5 godina) bez psihičkih bolesti u obiteljskoj anamnezi.

Najčešći način putovanja do željene destinacije je s vlastitim vozilom ili s avionom.

Odmor u inozemstvo vlastitim vozilom.

Vlastito vozilo znači veću mobilnost te da je količina prtljage ograničena tek jačinom motora i amortizera.
Veličina prtljažnika u pravilu nije ograničavajući faktor jer je pri obiteljskom odmoru čitava unutrašnjost vozila jedan veliki prtljažnik uključujući i prostor ispod sjedala, pod nogama i na suvozačkim koljenima.
Za većinu muškaraca godišnji s autom znači višesatnu vožnju do mjesta odmora gdje će i slijedeća 2-3 tjedna najviše provesti za volanom u pokušaju razgledavanja svih lokalnih znamenitosti koja djecu ne zanimaju.
Nakon što je auto do granice izdržljivosti po zakonu spojenih posuda i tetris kockica napunjen prtljagom i napokon se krene, avantura može početi. Odmah nakon brzog povratka kući, provjere da li je plin zaista zatvoren, ponovnog kretanja i još jednog vraćanja jer je jedno dijete odlučilo da hitno mora obaviti pi-pi.
Nikad nije dobro vrijeme za put - svejedno u koje se doba dana ili noći putuje, negdje će se sigurno naletjeti na gužvu, prometni čep ili nezaobilazne zaobilaznice zbog radova na autoputu koji se uredovno vrše u mjesece godišnjih odmora.
Osim radova na cestama postoji još nekoliko fenomena koji su neminovni poput smrti, poreza i vjetrova nakon porcije graha s kobasicom.
Primjerice, spontane prometne gužve na autoputu. One se očituju smanjenjem putne brzine na 10-20 km/ h, ako ne i do potpunog zaustavljanja vozila, par kilometara voznje mic po mic i napokon postepenog povećavanja tempa brzine do normalne a da uzrok uopće nije poznat. Jer na cesti nije bilo radova, nesreće, vozila u kvaru ili srušenog NLO-a.
Uzrok?
Nepoznat.
Fizičari spekuliraju o zonama povećane gravitacije, naglim promjenama otpora zraka i gremlinima.
Drugi fenomen uključuje velike kamione, tegljače i cisterne.
Čiji su vozači genetski uvjetovani za taj posao i vjerojatno posjeduju dodatni organ u srednjem uhu koji ih navodi da na uzbrdici instinktivno pretiču kamion ispred sebe brzinom od
5 km/sat brže od vozila kojeg pretiču. Slijedećih 15 minuta.
Ukoliko samo obiteljsko vozilo put prođe bez ispušenih guma, pregrijanog motora i sličnih radosti vjerojatno je da će probleme raditi sama obitelji.
Čitaj: djeca.
Kojima je s uključenim klima uređajem hladno, bez klime je vruće, s otvorenim prozorom puše, ja moram na zahod, jesmo li već stigli, mama brat mi se belji, kad ćemo već jednom stići, ja sam gladna, ja sam žedan, jesmo li već stigli...
Da čovjek poželi brnjicu iz "Kad jaganjci utihnu" u slobodnoj prodaji.

Put avionom.

Je najbrži način da neka osoba stigne od točke A do točke B.
A njegova prtljaga do točke C.
U pravilu se kaže da je na aerodrom najbolje doći dva sata prije poljetanja da bi se stiglo preći sve kontrolne točke, pregled prtljage i duty free zonu.
Kod obitelji s djecom tom vremenu treba dodati još 30 min po djetetu.
Jer je prostorija za previjanje /zahod/dućan sa stripovima obično na drugoj strani aerodroma koji ne samo da je arhitektonski građen po istim načelima kao i bolnice, labirinati i unutrašnjost Egipatskih piramida već je i toliko velik da se osoblje po njemu kreće s električnim autićima.
Kod prtljage je važno obratiti pažnju na njezinu težinu pri polasku i poželjno je da je bar za par kilograma lakša od maksimalno dozvoljene. Jer ta ista prtljaga ima nezgodnu naviku udebljati se pri povratku kući u tolikoj mjeri da je za nju potrebno platiti dodatnu pristojbu.
Što je ponekad bezbolnije od objašnjavanja vrištećem histeričnom sedmogodišnjaku da četiri kilograma školjkica, kamenčića i pužića koje je dva tjedna skupljao ne mogu s njim kući.

Ako čovjek na moru nema vlastitu kuću/kućicu/apartman/nešto bez građevne dozvole (nepotrebno prekrižiti) prisiljen je na sobu ili apartman u privatnom aranžmanu ili nekom hotelu.
Bilo kako bilo, pri odabiru smještaja putem oglasnika ili kataloga treba znati čitati između redova. Evo par primjera:

Apartman s djelomičnim pogledom na more često znači - ako se nagnete kroz prozor, pogledate ulijevo i ispružite do maksimuma, taman tik prije nego li ispadnete, na trenutak ćete iza drugog hotela ugledati tračak mora.
Mjesto u razvitku - smještaj je okružen gradilištima koji počinju s radovima u 7 ujutro.
Blizina prometnica - soba s pogledom na autoput ili (ako imate sreće) lokalnu cestu.
Oaza mira - da bi došli do smještaja treba vam terensko vozulo, Ponesite hranu sa sobom, u blizini nema trgovina.
Netaknuta priroda - istresite obuću prije obuvanja da ne nagazite na škorpiona. Osim terenskog vozila treba vam i mačeta.
Robinzonski odmor - ostavljeni ste sami sebi. Nema struje, nema tekuće vode. Krov prokišnjava. Zaliha antibiotika je poželjna.
Seoski turizam - ustajanje u 4 ujutro, pa motiku u ruke do kasne večeri.
Blizina noćnog zivota - pijanci i bučni tinejdzeri deru vam se uz glasnu muziku pod prozorom cijelu noć.

Ukoliko ipak posjedujete kakvu nekretninu na moru, recimo kućicu s okućnicom, možete očekivati vrlo aktivni, tvz. radni odmor.
Jer će žena cijeli godišnji provesti u čišćenju kuće da bi ona bila čista kad slijedeći put navrate. Nije bitno što će kuća do ponovnog dolaska opet biti puna prašine, mumificiranih kukaca ako ne i ukrašena pokojim pokojnim glodavcem.
Muškarac će pak, svoj godišnji provesti popravljajući oštećenja na kući nastala u prijašnjih 11 mjeseci, koliko kuća stoji prazna, a nakon što to dovrši preći će na proširenje ili poboljšanje kuće što uključuje i sitne estetske zahvate poput kopanja cisterne za vodu, postavljanja krova, betoniranje terase, rušenje krova, dodavanje još jednog kata na već postojeći, sastavljanja krova od materijala koji je nekad bio krov ali drugog oblika i slično.
Za takvu obitelj kupanje u moru ima higijensku svrhu jer morska voda najbolje skida mort, beton i farbu s tijela a dobra je i za dezinfekciju ozljeda nastalih pri radu.

Odlazak obitelji s djecom na plažu popraćen je jakom logističkom podrškom u obliku majke i njezine brige oko svih potrepština neophodnih za boravak na plaži.
Što između ostalog uključuje preparate za sunčanje, velike i male ručnike za 4 osobe, nešto za popiti, nešto slano za grickanje, kakvu čokoladicu, novine za čitanje koje će ostati nepročitane, sinovu masku, dihalicu i peraje, kćerine igračke za u vodu...
Dalje nećemo niti nabrajati. Ljudi koji imaju djecu znaju što im sve treba kad idu na plažu, ostalima neka ovo bude podsjetnik važnosti kontracepcije.
Ljudi bez djece imaju taj luksuz da dođu na plažu, izvale se poput morževa i uz povremenu promjenu položaja te sporadično kupanje u moru cijeli dan provedu u istom položaju.
Par s djecom to ne može.
Eventualno, ukoliko je par složan a muškarac nije totalna konjina koji baš sve u vezi s djecom ostavlja ženi, mogu na smjenu uživati u moru, suncu i pijesku u gaćama.
Boravak s djecom na plaži uključuje kupanje s njima, brigu da im glava ne bude pod vodom duže od minute (osim ako nemaju masku i dihalicu, u tom služaju brigu da ne odplutaju van dohvata Obalne straže), mazanje hiperaktivnih potomaka preparatima za sunčanje, vađenje bodlji morskog ježa (čak i ako je jedan jedini ježinac na obali, dječje stopalo će ga nepogrešivo pronaći) i budno motrenje na bilo kakve leđne peraje na morskoj površini.
Sva djeca vole vodu.
Samo neka to ne znaju.
Pa ih se mora kumiti, moliti, prijetiti i na kraju skupa s njima ući u prohladno more.
Na što dječica zdravoiskonski često reagiraju negodovanjem.
Koje je zapravo urlanje.
Na prepunoj plaži.
Nakon nekog vremena, većini djece se kupanje ipak svidi i rado će se brčkati u vodi.
A kad smežurano dijete treba izaći, ona to počesto odbijaju.
Pa ih opet treba kumiti, moliti, prijetiti i na kraju izvući iz vode.
Opet uz gromoglasnu zvučnu kulisu.
Sunčane opekline posebne su radosti ljetnog odmora.
Jer mnogi ljudi zaboravljaju da unatoč mazanju tijela s mlijekom za sunčanje, taman da ono ima zaštitni faktor toliko visoki da štiti i od nuklearnog bljeska, nijedan preparat ne ostaje na koži nakon nekoliko umakanja u morskoj vodi, višekratnog brisanja frotirnim ručnikom, jednog tuširanja na plaži, neprestanom izlaganju suncu od 10-19 sati i brisanju sladoleda čokolada-borovnica s trbuha.
Do kraja godišnjeg opečenko, (jer najčešće je riječ o muškarcima koji misle da im se ništa ne može dogoditi samo zato što su muškarci) crven poput kuhanog jastoga, preostale dane na plaži provodi obučen u majicu koja ga grebe kao da je lančani prsluk iz doba vitezova vonjajući pritom pomalo na jogurt.
Ukoliko u blizini postoji kakva kulturna znamenitost, obično u obliku prastarih
ruševina ili crkvi, većina turista dobi iznenadni poriv za malo kulturnog uzdizanja, iako kod kuće vjerojatno ne znaju niti po kojoj osobi je nazvana ulica u kojoj žive.
Unatoč količini ponesenih stvari u vodu se ide samo u kupaćim gaćama tj. kupaćem kostimu (osim kod nudista koji su obučeni u svoje krzno). Pa je problem kako se osigurati od lopova koji vrebaju na ostavljene mobitele, kamere i novac.
Kao najsigurnija zaštita od krađe na plazi slovi poznati zahvat ručnik-preko-stvari kao da lopovima od silna nerada nedostaje mišićne mase za podići jedan ručnik.
Ručnik na plažu multifunkcionalni je predmet. Osim kao čuvar dragocjenosti često služi i kao sredstvo rezervacije ležaljki ili mjesta za ležanje na plaži.
Unatoč tome što niti jedna država nema zakonsku regulativu po kojoj ručnik slovi kao sredstvo za dokazivanje prava prvenstva većina ljudi poštuje taj pokazatelj zauzeća.
Tako u rano jutro mjesta oko bazena ili na plaži često izgledaju poput ljetovališta duhova, sa mnoštvom ručnika rasprostrtim okolo. Ručnik oko bokova ili vrata ne znači da je osoba rezervirana.

Još od Einsteina je poznato da je vrijeme relativno. Tako i vrijeme godišnjeg odmora prodje u trenu.
U to kratko doba potroši se više novca nego li kućni budžet to dozvoljava, pređe se stotine kilometara u nastojanju da se vidi što više znamenitosti i pritom se napravi hrpa fotografija ili (još gore) kućnih filmova kojima će obitelj kasnije gnjaviti rodbinu i susjede.
Većina ljudi pokušava iskoristiti svoj odmor do maksimuma i zato se domu svome vraćaju u nedjelju popodne iako već u ponedjeljak ujutro moraju biti na poslu.
Zato nije ni čudno da su po povratku kući ljudi toliko iscrpljeni od puta, umorni od silnog razgledavanja, izmoždeni od aktivnog odmora, hrpe pređenih kilometara i navlačenja sa djecom da bi nakon takvog godišnjeg najbolje pasao jedan miran, dug i uravnotežen - godišnji odmor.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se