more....priča četvrta...

02. travanj 2014 ob 10:16 | 30
...Polako je klizio kroz grad koji je već utonuo u san ...
radni dan je bio, pa i nije bilo vani ljudi. Tramvaji su već ušli
u noćnu šihtu i kupili zadnja umorna lica s ulica. Asfalt se
sjajio od kiše koja je netom prije prestala. Vlaga u zraku
zadirala je skroz do kosti svakome tko bi se našao na ulici.
Tako i njoj ... nije očekivala da će joj krepati akumulator,
ali eto ... i to se ponekad dogodi ... Stajao je na semaforu i
vidio je njenu stisnutu figuru i drhtave usne ... i pogled
pomalo prestrašen jer se do sad nije nikad našla u toj
situaciji. Ovo je njen grad, njene ulice, ali ovo nije njen
'život' ... ovo se njoj ne događa ... Promatrali su se
nekoliko trenutaka. On iz tople unutrašnjosti automobila, ona
iz hladne noći ...
Crveno.
Crveno, žuto.
Zeleno.
On ne kreće.
Naginje se preko suvozačkog sjedala i otvara vrata.
Šutke.
Čak i bez pogleda.
Ona ni ne razmišlja nego ulazi. Kao da je to već radila
milijun puta.
Sjeda. ...Zatvara vrata....Veže pojas i ispravlja se.
Okreću glavu jedno prema drugom i govore pogledom samo ono
što oni mogu čuti ...
On vraća svoj pogled na cestu, a ona svoj na mjesto na kojem
je do nedavno stajala. I ostavlja sve svoje predrasude i navike
na tom mjestu dok on polako kreće ...
Vozi ulicama do njenog kvarta. Nikad nije bio tamo, ni ne zna
ulicu u kojoj živi, ali osjeća gdje joj je gnijezdo. Ne
progovaraju ni riječ. Ni jednu jedinu. Samo udišu jedno
drugo...
Zaustavlja se pred njenom kućom. Ne govore ništa. Ona
otpušta pojas i otvara vrata. Okreću se jedno prema drugom. Naginje
se i ljubi ga u usne. Nježno. Tiho. Nevino. Izlazi van i žurno
ulazi u haustor. On vraća pogled na cestu, kreće i do kuće
uživa u njenom okusu maline ....

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se