Stranica Mojnet.com 1.6.2017 prestaje sa radom. Svi korisnički računi i sadržaji će biti izbrisani. Hvala na razumijevanju!

more...priča koja ide dalje...dio dva...

27. ožujak 2014 ob 13:33 | 36
....Ušao sam u haustor zatvarajući kišobran. Vani je lijevalo
kao iz kabla. Mrzim kišu. Ali jednostavno prihvatiš je kao
činjenicu i postane ti svejedno što su ti se trapke smočile.
Šmugnuo sam kroz prolaz i staklena vrata u knjižaru. Tipični
miris knjižare pomiješan s osvježivačem zraka ispunio mi je
nosnice i instinktivno sam kihnuo.

"Nazdravlje", upala mi je prodavačica u 'trenutak
slabosti'.

"Hvala", odvratio sam kiselo. "Možete mi reći,
gdje Vam stoji A. B.?"

"Tamo desno, među Stranom književnošću", pokazala
mi je pogledom.

Odvukao sam se do šarene police premještajući kišobran iz
desne u lijevu. Knjige su uglavnom razmještene po abecednom
redu autora … Uglavnom, jer uvijek ima bisera koji ne
vraćaju
knjige na mjesto od kud su ih uzeli. Ne smeta me, ali nekim
ljudima treba zabraniti ulaz u knjižaru. Tražio sam baš
određenu knjigu. Čuo sam da je dobra i da je jedna od onih
kojima se stalno vraćaš. Kao svojoj prvoj ljubavi. Bolje da
nije tako, pomislio sam, kad se uzme u obzir moja prva ljubav.
Pronašao sam je. Relativno tanka, bijelih mekanih korica.
Nisam
je želio tu listati nego što prije doći na blagajnu i
krenuti
doma. Dosta mi je i kiše i posla i svega i još da … ma nije
mi se dalo i gotovo. Okrenuo sam se naglo ne gledajući i
naletio na … nju … 'zelene oči' …


"Pardon", rekao pomalo uplašeno od iznenađenja.
'Zelene oke' prezirno su me pogledale. Otkud mi ideja da se
zaletim u nju? Zašto ne pazim kamo se okrećem? Hvala Bogu da
nismo u staklarni, slone! Nešto me je presjeklo kad me tako
ošinula pogledom, ali ipak sam nastavio prema blagajni.
Napravio sam par koraka, a onda sam stao … Poznata, a
nepoznata. Okrenuo sam se i promatrao je izdaleka na par
trenutaka. Koliko sam znao o njoj, koliko mi se opisala prije
desetak dana, odgovarala bi opisu … i stilu … a pogotovo
stavu … E sad treba odlučiti. Baciti kocku. Flip the coin.
Vratiti se ili ne.


Da. Vratiti se polici i još malo je promatrati iz daleka. ALI,
problem – zauzela mi je policu. Bila je na istom onom mjestu
na kojem sam ja do prije par trenutaka stajao i buljila u iste
one knjige u koje sam i ja buljio. Koju sad knjigu gledati?
Koju sad 'ispriku' izmisliti? Uzeo sam prvu koja mi je bila na
dohvat ruke. Otvorio sam je i pravio se da čitam. Slova su mi samo
promicala, a oko je krajičkom željelo što više uloviti
njenih detalja. Čitala je knjigu istog autora … baš onu o
kojoj smo razgovarali prije par dana … za koju je rekla da bi
je željela imati. Sve više sam bio siguran da je to ona. Noge
su mi se skoro odsjekle. Uvijek sam bio hrabar na riječima,
ali osramotiti se pred nekim koga ni ne znaš jači je hladni tuš
od …. Ma nije važno u ovome trenutku. Skupljao sam
bezuspješno hrabrost kad sam primijetio da i njeno oko leti
prema meni. Vidjela je koju knjigu držim u ruci i na licu nije
mogla sakriti osjećaj zbunjenosti. Brzo je skrenula pogled
prema slovima jer tamo je osjećala da je najsigurnija. Ovlaš
je prolistala par stranica i onda se okrenula … i krenula
prema blagajni. Stao sam iz nje u podugačkom redu. Strpljiv
sam u redovima, ali za ovaj sam molio da bude još sporiji. Znala
je da je gledam. Tu i tamo bi pogledala na neku od strana, lijevo
ili desno, i lovila moje nespretne reakcije skretanja pogleda u
prazno. 'Koji mulac', pomislio sam. Ne razmišljajući puno
više o tome udahnuo sam zrak što sam dublje, ali i što
tiše, mogao. Njen miris ispunio mi je nosnice i pluća. Odavno mi je
pod kožom, ali sad mi je bila i u krvotoku … učinio sam to
još jednom. A ona je to primijetila. Zatvorila je oči i
napravila korak u natrag. Prema meni … željela je da je još
jednom udahnem … bolje … dublje … tko zna kad ću opet
imati priliku … tko zna … krenuo sam nesvjesno prstom prema
njenim leđima samo da joj dotaknem jaknicu koju je imala na
sebi … samo mi je to trebalo … U tren kad sam je dotaknuo,
red se pomakao … još jedna klinka, pa je ona na redu …
Duboko sam ju udahnuo i samo mi je izletilo s usana u šapatu:
"Znaš li da te …?". "Znam …", tiho me
je prekinula, nesvjesno; i stavila knjigu na pult da je plati.
Bio sam zbunjen. Kao da nisam dobro čuo, a njena riječ i glas
koji sam prvi put čuo tutnjala mi je glavom. Brzo je gotovinom
platila i izletila van iz knjižare. Nije se okretala ….
Ritam koraka joj je odavao strah od nečeg tako jednostavnog kao što
je okret glave u željenom pravcu. Na brzinu sam platio. Samo
da ju barem još jednom s leđa vidim, da je urežem u misli. Ali
njen kišobran se izgubio u moru kišobrana koji su ispunili
ulicu …

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se