more....stara godina...crvene...

07. siječanj 2014 ob 14:41 | 47
.....Stara godina. Već je prošlo podne, a ja
još nisam navukla crvene gaćice. Brzo hitam u
kupaonicu na tuširanje ne gubeći iz vida
crvene gaćice koje čekaju uredno složene na perilici
rublja. Dobila sam ih uoči badnjaka zajedno s
okruglim stolnjakom na kojem je naslikana crvena
božićna zvijezda. Evo, to ti je za Božić, a
ovo nekaj za staro leto, ma znaš da ih moraš
obući, inače niš od sexa u sljedećoj godini.
Čekaj, mislim si, tu nekaj ne štima i vrtim
film u glavi godinu dana unazad i jasno se sjećam
kako sam odmah tog jutra propisno obukla crvene
gaćice. Ipak, kad bolje promislim, vukle su na
rozkasto. Dakle, ja sam svoje učinila, misija
ispunjena, a sad čekam. Samo ti čekaj, misliš
da ti Mr. Right bude na vrata pokucao, kaže mi
Anica. Anica se u posljednjih mjesec dana našla
s petoricom s Iskrice. Čuj stara, odlučna da
konačno u četldesetoj uzme život u svoje
ruke, otpuhnula je dim i ne dvojeći konstatirala: od
osamdeset i nešto tisuća muških članova na
Iskrici ak oduzmeš pola koji su seksualni
manijaci, ostane ti četrdest tisuća, pola od
toga su premladi ili homići, ostaje ti dvadeset
tisuća, pola od njih su u sretnom braku kojeg
žele malo osvježiti, od preostalih pet tisuća
ak je polovica njih luzera koji ak propuste
ručak kod mamice moraju na psihoterapiju, ostaje ti
dvije i pol tisuće, a ako polovina od njih ne
zna što hoće ili ima funny mirror u kupaonici,
pobogu, od njih tisuću i nekoliko dopast će mi
šaka makar dvojica, trojica. Pa što će ti
dvojica, trojica, što nije dovoljan jedan? Za
slučaj, spremno odgovara, da mi jedan od njih
nakon sudara pošalje učtivi mail; sorry, bilo
je lijepo, ali ne mogu se više nalaziti s tobom,
nešto mi je iskrslo i moram na poslovni put u
Južno Afričku Republiku.
Kad je tako Anici četrdeseta nesmiljeno
pokucala na vrata, ona se isprva pravila da je nema doma
i da je ona, hehe, oprostite gospođo Četrdeset,
Aničina nećakinja. Gospođa Četrdeset se samo
značajno nasmiješila, okrenula na peti i
teškim, ali sigurnim korakom zaputila niz
hodnik.
Anica je virila tako u nevjerici još nekoliko
trenutaka kroz špijunku dok se ne uvjeri da je
debelu guzicu gđe. Četrdeset sasvim progutalo
dizalo. Odglavinjala je do kupaonice i
bojažljivo se nasmiješila: ma dušo nije to ništa, ti si
mala curica, Aničina nećakinja, moraš teti Anici
nešto pokloniti za četldeseti rocendan.
Izjurivši iz kupaonice, Anica se osvrnula po
sobi i drhtavih ruku jurnulu ka kompjutoru, napipala
tastaturu i ukucala Iskrica.com. Nemoj mi se sad
zblesirati, stara kanto, procijedila je kroz
zube ljutito fiksirajući ekran.
Već sljedeći dan nervozno je šetkala ispred
X-Nationa u Branimir centru. Nakon što se
inspektorica Clusoe uvjerila da Luka još nije
stigao, mrko odmjerivši prolaznike oko sebe,
brzo je odjurila u zahod popraviti push-up grudnjak
da njen budući dragi ne pomisli kako joj je
previše stalo, jer je usred zimskog prometnog kolapsa,
ona, u jarca, stigla 5 minuta ranije.
Nakon što je ispred zrcala izgovorila nekoliko
New Age afirmacija; ti si jedna gospođa koja
zna što hoće, cice ti dobro stoje i ne daj se
zajebavati, ti si jedna gospođa......i ne daj
se zajebavati.....Bože pomozi, hrabro je
zakoračila crvenim tepihom na izlasku iz zahoda i ogrnuvši
se osmijehom iz reklame za super kaladont,
Aquafresh 3, sam pere, štiti i tjera karijes,
pohitala je ka casual odjevenom muškarcu, kako
se Luka i predstavio u osobnom profilu Iskrice.
Visok 185, 80 kg, crna kosa, plave oči i kažu da sam
zgodan. Sakač boje pijeska u stilu Davora
Radolfia, trapke, dobre šuze i ne zjaka oko
sebe, pa naravno, čeka nju i odmah će im se duše
prepoznati, nema šta zvjerati, kaj ne?! Haj,
pružila je ruku, ti si Luka? Zapuhnuvši je
mirisom Bulgaria, Radolfi se pristojno
nasmiješio i rekao, ne. Ah, oprostite.
Vratila je ruku u džep svog Clusoe kaputa i okrenuvši se zapela
za proćelavog čovječuljka u zgužvanoj
dolčeviti obrubljenoj parom sitnih očica koji je
ushićeno uskliknuo; Anica? Da, bok, kiselo se osmjehnula
Anica pomislivši, dobro, nije 185 nego 170, i
kose crne baš i nema puno, ali nećemo biti
sitničavi, treba čovjeku dati šansu.
Sutradan, banuvši mi na vrata, Anica umorno
uzdahne; stara, može jedna nesica. Joj, davio
me o tome kak ima puno piceka koje ne stigne uvijek
nahraniti jer radi dva posla, do podne prodaje
lutriju, a poslije podne u pogrebnom poduzeću,
a kad dođe doma, kao da mu nije dosta smrti koje
gleda svaki dan, dočekaju ga jadni piceki
iznemoglo zijevajući kao da će, nedajbože
izdahnuti. Okrijepivši se kavicom, Anica,
prebacivši svoju zanosnu nogu preko noge,
živne; ma, život ide dalje! Na drugoj nesici mi je
ispričala kako je Mr. Right 2,
doduše, dobro izgledao ali je imao jednu malu
psihotičnu epizodicu, ali bilo je to davno i
sad je ok, sve dok se kloni agresivnih žena koje ga
provociraju svojim dekolteom. Zakopčavši se do
grla Anica je nastavila, e a Stipe.....tupavo se
osmjehnula Anica...Što, što je bilo sa Stipom,
nestrpljivo sam je prekinula. Ma stalno si je
natezao prekratke hlače jer su mu duge gaće
provirivale ispod ruba. Veli da kad te bura
jednom propuše, nikad se ne oporaviš. Rekao je da
radi kod kuće i da zimi rijetko izlazi jer se čuva
prehlade i nije htio skinuti plišane slušalice
medvjediće u kafiću jer smo sjedili na propuhu
i stalno je pogledavao na sat jer do 21 i 30 mora
biti u krevetu da bi zaspao do 22.
Sinoć sam se našla s Nedjeljkom, znaš, onim
pravnikom. Aha, vrckavo se namjestih u stolcu...
I?
Ma, nervozno otresavši pepeo, Anica nastavi;
odmah sam ga otpilila. Ma nije mi nikako sjeo
već na prvi pogled. Vonjao je po znoju i luku.
Popili smo brzinsku kavu i ciao maco.
A Mario, mmmm, zapalila je cigaretu Anica,
phhhhh, Mario je fakat komad. I? Unijela sam joj
se u lice. Mmmm, Mario..Da, rekla si da je
zgodan i što je onda bilo? Moj tip, žurka u stilu
Maxima Mrvice, pomalo i liči na njega, samo još
bolji. Više cool i gledao me u oči, usta...gledao mi
je usta kao kad gluhe osobe čitaju s usana, ma
stara, gledao me kao da sam jedina žena u
Branimir centru. I? Anica polusklopljenih očiju
nastavi; A osmijeh, a zubi, a spika, a
iskrenost, ničem se ne čudi, ja izblebetala čitav svoj
život i o mojim bivšim vezama, i o mojim
bivšim šefovima zlostavljačima i o mojim starcima i o
tome kako sam zapravo užasno sramežljiva i
kako život prolazi pored mene i kako sam u minusu na
računu i kako uvijek patim za nekim
nedostižnim tipovima i kako me šetaju na poslu da raznosim
faksove, i sve sve, kak volim nježne tipove,
kak se volim grliti u krevetu...Ma slušao me u
zanosu kao ja kad nekad odem u crkvu pa mi od posebnog
nadahnuća suze poteku od neke čežnje za
Božanskim i ganuća..Da, i? Opet je prekinuh.
Zazvonio joj je mobitel; ok, dolazim, ma ne,
stignem ja za pol sata. Digla se ko ošinuta i
rekla; stara, moram do posla nekaj završiti,
čujemo se. Čekaj, velim ja, poput djevojčice
kojoj je obećana žarko željena igračka i
onda se mama predomisli na blagajni, ma drugi put
zlato, nema sad mama novaca.A što je bilo na
kraju s Marijom. Ah, ma rekao mi je da se
njegovoj ženi ne sviđa kad od nje traži da mu gurne
prst u dupe i jel bih ja bila spremna na to i jel mi
smeta što se njemu sviđaju i muškarci. Aha,
ima ženu, razočarano sam je otpratila do vrata dok
je ona prpošno odzibala do svog auta i
zaškripavši kočnicama odjurila niz ulicu.
Vratila sam se u kuću i popravila svoje crvene
gaćice maštajući kako će mi ih moj Mr. Right
s Iskrice strgnuti zubima, osim ako mi ne pošalje
učtivi mail da je eto, nenadano morao
otputovati u Južno Afričku Republiku....

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se