more....zapis da bude na vrijeme čitan

31. siječanj 2014 ob 10:33 | 52
....Veljača 14 dan u mjesecu, svake godine u isti dan,
nekada, kako to samo Veljača zna, nekada sunčan i
topao, kao da je ljeto posudilo zimi koji dan,
nekada snijeg do koljena, kao da je nebo istreslo
sav snijeg iz sebe, nekada kiša od jutra do sutra,
kao da kopno u more želi pretvoriti. Svake godine
drugačije, ali svake godine isti problem. Isti
problem za Malog muškarca, koji je usput budi
rečeno i zaljubljen.

Neko bi rekao Divno, upitao se gdje je tu problem?
Ali budi usput rečeno Mali BudiUsputZaljubljeni
muškarac je zaljubljen u jednu BudiUsputRečeno
udanu Divnu ženu. I sve bi opet bilo divno i
krasno da je Divna žena, žena Malog muškarca i da
je Mali muškarac muž Divne žene. Ali kako život
nekada ne piše samo divne i krasne priče, tako i
Divna žena ima svog muža, koji BudiUsputRečeno
nije Mali muškarac, pa tako i Mali muškarac
BudiUsputRečeno nema za ženu Divnu ženu. I eto
problema.

Kao što je svom Svijetu poznato 14. veljače je Dan
zaljubljenih ili kako to narod voli reći
Valentinovo, dan kada se oni koji se vole u
cijelom svijetu, osim na ovom komadu zemlje gdje
žive Mali muškarac i Divna žena, daruju malim
pisamcima u kojima riječima iskazuju svoju ljubav
jedno ka drugome. Kako je ovaj komad zemlje gdje
su se igrom slučaja, povjesnih okolnosti i
sklonosti njihovih predaka našli Mali muškarac i
Divna žena, vrlo čudan komad zemlje koji uvjek
želi biti drukčiji od ostatka svijeta i u kojem
kada ljudi prave kuće dobro paze za njihova barem
za mrvicu (ali toliku mrvicu da se ta mrvica sa
ulice može dobro vidjeti) bude višlja od
susjedove.

Tako su ljudi na tom komadu zemlje odlučili da ni
Valentinovo nemože biti samo Valentinovo i da se
ne mogu samo pisamca taj dan razmjenjivati i
slati, nego da to mora biti puno više. Kako su ti
isti čudni ljudi odlučili isto tako jednog dana da
više neće slaviti ono što su nekada rekli da će
slaviti, a misli se na dan žena (jedan dan u
ožujku kada se iskazivala počast svim ženama i
majkama, dan kada su žene primale cvijeće i
poklone od muževa, djece, radnih kolega, pa čak su
u čast žena i jedne drugima poklanjale nešto,
najčešće crveni karanfil ili ružu, dan kada su
žene sebi u čast priređivale proslave, pekle
kolače, pripremale jelo, a muškarci su im
čestitali, jeli, pili, ponapijali se, zaprljali
stolnjake, pa su žene i prije nego je taj dan kada
se slavilo njih, završio i kada su po svim
protokolarnim običajima bile oslobođene poslova,
zasukale rukave, prale suđe, skidale i spremale na
spavanje pijane muževe i poneke razmišljle da im
baš i netreba takav dan u njihovu čast).

Ali kako su čudni ljudi koji odlučuju (a to su na
ovome komadu zemlje uglavnom muškarci) odlučili da
takav dan više ne postoji, isto tako su uvidjeli
da su pogriješili ne zbog toga što im treba dan da
slave žene, nego što im fali jedan dan kada se u
ime nekog dobrog razloga mogu dobro najesti, dobro
napiti i dobro stoljnjake (a oni malo manje vješti
i kravate, jer tada su obično u čast žena i
svečana odjela oblačili) zaprljati. Onda su oni
rekli da na njihovom komadu zemlje i Valentinovo,
koje kako rekoh ostatak svijeta slavi kao dan
zaljubljenih, neće biti samo dan zaljubljenih nego
takodjer dobra prilika za jelo, piće i prljave
stolnjake. Kako bi djelomično unaprijed se
osigurali za dovoljnu količinu i jela i pića i
stoljnjaka počeli su ženama kupovati i poklone i
cvijeće za taj dan i to ne samo ženama koje vole
ili trebaju ili se piše da ih vole nego i svim
ženama koje znaju, pa je u toj čudnoj zemlji
Valentinovo, Dan zaljubljenih postao i Dan žena i
Majčin dan i Dan baka, Dan radnih kolegica i
naravno dan kada se opet moglo s nekim dobrim
razlogom dobro jesti slobodno piti i naravno
prljati stolnjake. I tako od ljubavi za dan
zaljubljenih osta jako malo.

Da li je sada jasno zašto je Dan zaljubljenih
postao problem za našeg Malog muškarca i zašto je
nebrojeno puta poželio da živi u normalnom
svijetu, gdje bi za Dan zaljubljenih mogao svojoj
ljubljenoj Divnoj ženi, poslati pisamce u kojem bi
joj napisao da ju voli više od ičega na svijetu.
Ali to u ovoj čudnoj zemlji nije bilo dovoljno. Ne
da to nebi bilo dovoljno Divnoj ženi, nego Mali
muškarac kada vidi kome se i kavi sve pokloni
kupuju i daruju, on koji voli najviše na svijetu i
koji bi naradije da može cijeli svijet svojoj
Divnoj ženi poklonio, osjeti se jadno. Ne zato što
nebi mogao nešto kupiti svojoj dragoj Divnoj ženi,
ne zato što nema novaca, nego zato što
BudiUsputRečeno njegova Divna žena BudiUsputRečeno
ima muža koji će svoju ženu zapitati otkuda joj
to.

Onda naš Mali muškarac, ove godine početkom
veljače uzme papir u ruke i na njemu piše moguće
poklone za svoju Divnu ženu.

1.Cvijeće
Naš Mali muškarac kaže: neće cvijeće. Svi kupuju
cvijeće, kada neznaju što bi onda muški se zalete
u cvjećarnu, kupe cvijet ili dva ili kupe i veliki
buket, kojekakvog cvijeća, nebitno što je, samo
neka izgleda dobro i neka se vidi da su oni to
kupili i na taj način ispunili ono što su morali.
Nije da naš Mali muškarac svojoj voljenoj Divnoj
ženi nebi volio pokloniti cvijeće, ali kako je on
čudniji od čudne zemlje u kojoj živi on kaže:
“Cvijet koji želim pokloniti svojoj dragoj Divnoj
ženi mora biti mojom rukom ubran, ne kupljen bilo
gdje, jer tim cvijetom joj želim reći da ju volim,
da je ona meni nešto posebno, da nije ono nešto
što se svagdje može naći i što svatko može naći”.
Zato naš Mali muškarac nikada neće svojoj Divnoj
ženi otići u cvjećarnicu i kupiti joj cvjet, neće
joj kupiti ni najveći buket cvijeća na svijetu
iako ju voli najviše na svijetu, nego će ako
negdje vidi kakv cvijet, pa makar to bio i žuti
obični maslačak, svojom rukom će ga ubrati i
donjeti ga svojoj dragoj. Neće mu biti teško ni
kroz susjedovo dvorište, pored opasnog psa koji
grize sve što se kreće prišuljati se i kroz ružino
grmlje puno bodlja provući se da bi svojoj Divnoj
ženi ubrao tek propupali pup crvene ruže, koji će
biti svjež i crven kao niti jedan od onih koji se
mogu kupiti.
Ali naš Mali muškarac koliko god želio svojoj
Divnoj ženi ne može donjeti cvijet, jer cvijet se
vidi, a ono što se vidi, vidi i Divne žene muž, pa
onda on pita otkud Divnoj ženi cvijet.
Naš mali muškarac na svojoj listi prekriži
cvijeće.

2.Nakit (zato što ga u čudnoj zemlji a i u ostalom
svjetu i drugi poklanjaju)
Naš Mali muškarac ne voli kupovati nakit, jer
nakit je skup, nije da ga on nevoli kupovati zbog
toga što bi za njega potrošio puno novaca, nego
naš Mali muškarac kaže: “Ako mojoj najdražoj i
najvoljenijoj Dragoj ženi kupim kakav nakit, kakav
komad zlata ili kakv dragi kamen, opet joj time ne
mogu reći kolko ona vrijedi meni, jer ni svo zlato
ni svo drago kamenje čitavog svijeta nema tu
vrijednost, ne vrijedi niti mrvicu koliko ona
vrijedi meni, a istodobno kupovina i poklanjanje
skupog nakita mi izgleda kao i kupovina nekoga,
jer ako Dragoj ženi poklonim skupi nakit, osjećao
bih se kao da kupujem njenu ljubav, a ni taj
osjećaj ne želim, ne želim ni stvarati njoj
obavezu da zbog toga što sam joj kupio nešto
vrijedno ona mora biti samnom i voljeti me.”
Ali naš Mali muškarac i da želi svojoj Divnoj ženi
ne može pokloniti nakit, jer nakit se vidi, a ono
što se vidi, vidi i Divne žene muž, pa onda on
pita otkud Divnoj ženi nakit.
Naš mali muškarac na svojoj listi prekriži nakit.

3.BiloŠtoDrugo
Kad razmišla o BiloŠtoDrugom što bi mogao
pokloniti svojoj Divnoj ženi, naš Mali muškarac
vidi puno stvari koje on misli da bi njegovoj
dragoj bile drage , ali sto tako ne može nevidjeti
da muže njegove Divne žene ima oči i da on isto
tako može vidjeti, ne može nevidjeti da muž
njegove Divne žene ima i usta i da neće moći
neupitati:"A otkuda ovo", i ne može
nevidjeti da bi bilo što, što bi on poklonio
svojoj Dragoj ženi ne bi izazvalo, noj samoj
probleme. A razmišljao je o mnogim stvarima, volio
bi da joj može pokloniti porculansku lutkicu, jer
zna da ih ona voli, vidjeo je dva mala porculanska
slonića kako su se zagrlili surlama i zaželio joj
je to pokloniti, vidio je jedan mali satić koji bi
joj mogao zazvoniti i reći joj da su jaja kuhana
(ali se onda sjetio da njegova Divna žene nevoli
kuhana jaja, pa je zaboravio da je to vidio).
Vidio je puno zgodnih stvari koje bi joj želio
pokloniti.
Ali naš Mali muškarac i da želi svojoj Divnoj ženi
ne može pokloniti BiloŠtoDrugo, jer BiloŠtoDrugo
se vidi, a ono što se vidi, vidi i Divne žene muž,
pa onda on pita otkud Divnoj ženi BiloŠtoDrugo.
Naš mali muškarac na svojoj listi prekriži
BiloŠtoDrugo.

Naš Mali muškarac zgužva list papira na kojem je
pisao moguće poklone i uvidje da će ipak i on kao
i sav ostali svijet osim čudnih ljudi u njegovoj
čudnoj zemlji, ipak svojoj dragoj i voljenoj
Divnoj ženi u kojiu je zaljubljen i koju voli
onako kako nikada nitko nigdje (pa ni u ostalom
svijetu, a kamoli u njegovoj čudnoj zemlji) nije
volio, morati pokloniti nešto treće.

Uzeo je olovku i papir i napisao:

VOLIM TE, BEZ OBZIRA NA VALENTINOVO, VOLIM U
SVAKOM DANU U SVAKOM TRENUTKU....MOJAAAAA!

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se