more....

22. kolovoz 2013 ob 10:59 | 36
Postoje stari vjetrovi koje još uvijek ne razumijem, premda se čini da od pamtivjeka jašem na njihovim namreškanim krestama.
Krećem se u dimenziji Z; svijet se odigrava negdje drugdje, u jednom drugom isječku stvari, paralelno sa mnom.
Kao da ga s rukama u džepovima, lagano prignut, gledam izvana kroz izlog neke robne kuće.
...Vise od toga ne mogu vidjeti, osim što se onkraj planktona pojavljuje brojka zero — nula.
...Euklid nije uvijek imao pravo...
On je predpostavio paralelizam, u postojanosti, do konca svih stvari; ali moguć je i neeuklidovski način postojanja,
gdje se svi pravci sastaju negdje daleko vani....U nekoj točki što isčezava.
Iluzija međusobnog približavanja.... Ipak znam da je to više od iluzije.
Ponekad je takvo približavanje moguće, prelijevanje jednog realiteta u drugi.
Neka vrsta opletenosti.
...Ne pedantan pleter s razboja u svijetu preciznosti, nikakav zvuk tkalačkog ćunka.
Samo ... hm da ... disanje.
Da, tako se to čuje, mozda čak i osijeća, primiče se vlastitom snagom i sav se zauzvrat predaje meni...

Negdje, unutar tog disanja, odzvanja glazba i počinje spiralni ples s posve svojim taktom,
taktom koji umiruje ledenog čovjeka s kopljem i zamršenom kosom.

I polako — vrteći se i okrećući u adagiu, uvijek u adagiu — ledeni čovjek pada... iz dimenzije Z... ... i u nju....

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se