more

08. listopad 2013 ob 13:56 | 53
ovako te gledam...
Malo svjetlo, zelene boje, uz velika balkonska
stakla. Oblije me finim zelenim filmom i svo to
zelenim osvijetljeno modrilo moga kreveta uokolo
ima ugođaj jazza. Kaput prebacujem preko
fotelje.
U sobi ionako nema ničeg osim te crne kožne
fotelje i velikog modrog kreveta. Malo zeleno
svjetlo na srebrenoj niti. Crni zvučnici pored
prozora i moje rublje uokolo. Ta prostorija me
već s vrata usiše unutar sebe i budem upravo takva
kakva je i njena atmosfera; prostrana, nebeska,
raskošna u svom svjetlu i tišini. Soba je
topla.
Biram si glazbu. Saint Germain des Pres. Pink
satelite. Jako dobro. Topim se. Mičem zavjese.
Svi ste osvjetlili prozore, vidim. Ponegdje svjetlo
treperi. Gledate TV? Hm ... to je loše.
Skidam sa sebe sve velike i male stvari dana.
Dosta mi ih je. Hoću ostati gola, vodom isprana
od znoja, od prašine i tuđih gluposti. Kad bih
još mogla isprati tuđe misli. Ali ne! Onda biste mi
bili nalik. A ja volim tu različitost. Dok vi
gledate seriju, ja ću gola plesati po svojoj
modroj sobi. Dok vi govorite uglas, ja ću sama
šutjeti ili ću mu šaptati na uho. Opet nećete
čuti. On dolazi svakog trenutka. Dočekat ću ga
u ničemu. Tako se najbolje osjećam....
... Kosa mi je zaigrala po leđima. Masiram si tjeme
vršcima prstiju. Polako. Osjećam glatko drvo
pod nogama...
Sviđa mi se ta ljepljivost mojih stopala.
Na krevetu je odložena moja boca mirisa.
Samo kap na prst pa prstom niz stomak... Još jedna kap na
prst pa prstom niz unutarnje bedro. Još jedna na
ramena. Dugi udah. Savršeno....

Komentari 2

moraš se , ako želiš komentirati
tidra
tidraprije 3 godine

uh...............

Leonna
Leonnaprije 3 godine

Preljepo...

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se