more

09. listopad 2013 ob 08:35 | 22
Ima razdoblja kada joj treba tišina....
....Prst je pritisnuo tipku u gornjem lijevom uglu
daljinskog i cijeli stan je ispunila pjesma s
radija.
Pogled joj je mirno počivao na vlastitom odrazu,
dok je otvarala bočicu dnevne hidratantne kreme za
lice... Ima razdoblja kada joj treba tišina. Tada , da bih
se mogla u potpunosti posvetiti nečemu što radi,
traži odmak od ljudi i od svega što bi pažnju,
makar i na trenutak, moglo odvući u nekom drugom
pravcu. Tada je spremna biti tolerantna prema
svima drugima, osim prema sebi samoj. Sve gledati
blagonaklono, ali sebe nikako.
Jer, stvara jedan svijet i naziva ga svojim... a
tu se greške ne smiju dopustiti.
Znam...zvuči kao sitničavac i radoholičar.. I
možete ju nazvati kakvim god hoćete imenom, ona se
ne može, ne mora a ni neće promijeniti.
Takva je stvorena, rodila se, takva će i
nestati... ali bar dok traje, raditi će najbolje
što zna , s onim što ima, što joj je podareno.

Desna ruka je posegnula u ladicu i iz mnoštva
šarenih drangulija, izdvojila sjajilo za usne...
na radiju su krenule jutarnje vijesti, Kesić ih
čita...dobro i to radi, a Nokturno..ili tebe je
lako voljeti...hmhm...dobro, vraški dobro...

Ne, ne mogu se javljati na telefon svojim
prijateljima, dok god ne dovršim što sam
započela...pomisli na trenutak. Ne želim slušati
priče o kupovini cipela, o probi kod krojačice, o
tipovima koji se upucavaju,koje bi trebalo
upoznati i tako... o receptima koji ne
uspijevaju...Zna ona...nije fer tako sa prijateljima, ali ako
su stvarno prijatelji, morali bi razumjeti.
Trenutno ne postoji...a kasnije, kada nađem
vremena, bit ću njihova koliko god im njenog
vremena trebalo. Ali - ne danas.

Četka za kosu je pregruba...glasno govori... ma
šta oni govore baš je dobra ova boja, a i hoču
malo promjene,...uskoro ću staviti
pramenove...sinoć je govorio da mu se to dopada...
moram potražiti onu drvenu...


Još samo danas...pa da odmorim kao čovjek...lete
joj misli. Trebam još ovaj dan, a onda ću sebi
čestitati friškim trač ženskim žurnalom koji
ionako neću čitati, već samo prelistati i virnuti
u slike...dok budem ispijala veliku kavu na
balkonu...Tada ona promatra svijet koji se proteže ispod
pokrivača nadolazeće zore...dok pomišlja na to
kako joj fali cigareta...dok bude slušala ptice
koje pjevaju i dozivaju jutro i novi dan...

...I još samo nekoliko kapi omiljenog joj
parfema... i zakoračit će u novi dan, svoj svijet.
..I on uz nju...
Pomisli, komu se dopada taj miris, taj parfem,
njoj ili njemu...a u njoj glas govori...stavi baš
taj...zbog Vas....
Rukom je dodirnula trbuh...i uhvatila osmjeh na
sebi i odrazu..i oči su nasmijane....

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se