Stranica Mojnet.com 1.6.2017 prestaje sa radom. Svi korisnički računi i sadržaji će biti izbrisani. Hvala na razumijevanju!

sjeta, more, mareta.....

14. kolovoz 2013 ob 22:59 | 27
Stajali su jedno nasuprot drugoga u ogromnoj dvorani koja je izgledala samo da se ne uruši. Ogromne zidne površine bile su zapuštene i oronule ... Drveni pod koji je nekada davao onu neprimjetnu, ali sveprisutnu toplinu, sada je škripao pod koracima i bio izbušen crvotočinom. Zrak je bio težak i pun prašine. On na jednoj strani sobe. Ona na drugoj. Prislonjeni svaki na svoj zid, više ne mareći što će se umazati i što ih breme prašine te stare sobe obuzima pod svoje, gledali su svaki kroz svoj prozor na istu stranu ulice. Barem su pokušavali gledati jer stakla su bila u potpunosti u skladu s ozračjem i trenutnim stilskim uređenjem sobe. Tu i tamo bi uzdahnuli kao da prebacaju neko teško breme s jednog ramena na drugo. Lovili su ono malo vedrog neba koje se moglo vidjeti kao jedini odmor. Ona se okrenula prema njegovoj strani sobe i ugledala ga ... ugledala ga je kao da ga nikad prije nije vidjela. Ako i je, nije se sjećala ni kad ni gdje ni zašto. Sada joj je bilo kao prvi put. On joj je vratio svojim pogledom znatiželjnog djeteta....
Od tog trena više nisu gledali na ulicu... Imali su ipak...ljepši vidik ....
...u toj oronuloj sobi koju su zvali život ...

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se