Zašto si baš morao biti taj?

26. siječanj 2010 ob 09:02 | 66
Uvijek predvečer ostavim otključana vrata,


možda se jednom opet sjetiš gdje ja živim..


Jer još dio si mene kao što je minut dio sata..


i više ne nam koga da zato krivim..


Uvijek u pode postavim stol za dvoje,


natočim vino u dvije čaše..


Nazdravim svima ali i u ime tvoje


za sve ono što se nekad zvalo naše..


Uvijek ljudima pričam o tebi, kao da si i danas tu..


I nikad drugima priznala ne bi,


da sa sobom odnio si moju sudbinu..


Svakog dana o tebi maštam,


samo lagano sklopim oči..


I vidim sliku kako ti praštam za sve uplakane noći..


Uvijek se nasmijem jako,


kad se sjetim tvojih riječi..


I bilo bi stvarno lako,


da je istina ono što pričao si mi o sreći..


Uvijek se pitam zašto baš ti?


Zašto si baš morao biti taj?


Slomio mi život u trenu,


a i dalje ostao u meni..

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se