Dusa od dva dela

27. rujan 2013 ob 12:12 | 30
U grckoj mitologiji stoji, da je bog kad je stvaro ljude, prvo stvorio dusu, pa mu se to cinilo previse jednostavno, pa je tu dusu podjelio na dva djela i ubacio u dva tjela. Dao im zadatak da se traze, a kad se nadju, nagrada im je bila, da osjete da su jedna dusa.

Posto se ljudi puno razlikujemo, dosta njih i ne vjeruje u postojanje osobe koja je stvorena za njih. Neki obuzeti losim iskustvima, pocinju biti losa iskustva za druge, prestajuci tragati za tim necim posebnim, zatvaraju srce dalje od drugih, glumeci da ga i nemaju.

Kako zivot prolazi, prioriteti ljudi se menjaju, zato je nekima lakse potisnuti osjecaje na stranu, biti savrseni u svemu sto rade, al dzaba, ostaje praznina u njima iako je nekad nisu ni svjesni.

Po dtugoj strani cinjenica je, da u zivotu i nije dobro biti puno otvoren, lakse te rane, lakse ti nadju slabu tacku, al to nije izgovor da bi se zatvaralo od svih. Ma koliko loseg iskustva imali, na svjetu ima i dobrih osoba, koje znaju znacenje rjeci ljubav, prijateljstvo,...

Pocela od ljubavi, nastavljam na prijateljstvu, jer ono je sila koja nas tjera naprjed, kad nam je najgore, kad nam je najljepse, vazno je imati neskim podjeliti sve. prijatelja nemozes imati puno, poznanika da, al prijatelja, onih pravih, njih uvjek bude tek nekoliko.

A ljubav? Ona prava ljubav, koja krije drugu polovinu duse?

Ta ljubav moze doci u svim bojama i oblicima, u vreme kad je najmanje ocekujes. Na tebi je samo, da vjerujes da postoji negdje, stvorena samo za tebe, vjeruj, dok nije kasno

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se