Tren iz proslosti u vecnost pamcenja

16. rujan 2013 ob 11:21 | 51
Prve kapi kise donjele su sjetu koja mirise na jesen . Apstrakt nosen vjetrom kao i neuhvatljiva misao ...Bilo je to ljeto blagih revolucija, korjenitih promjena .
Ljeto velikog gubitka sa neizljecivim rezom na srcu .
Vrijeme utapanje i mirnog plivanja nosena talasima nadolazeceg smiraja .
I poput mozaika slagala je police u srcu .
Blag osmijeh na licu : sve u zivotu svodi se na odluke .

Danasnji dan vratio joj je onu nekad davno izgubljenu bliskost zbog koje je opet bila zanesena i brizna .Uz stari , novi odraz u ogledalu , uocila je fluid zivota , iskre i titraj duse , nekako nepoznat a opet tako dobro znani ...
Sati lakse prolaze, osmijeh na licu nadolazi. Tren istrgan iz prolaznosti u vjecnost pamcenja .
Osmijeh
Zadovoljstvo
Sreca
Nada
Snaga ...
Zagrizla je slast prostrtih osjecaja , udahula je duboko probudjenu ceznju s osmjehom na usnama i radoscu u ocima ...
Dan u kojem spoznala pricu o trajanju sa sobom ... s nekim

" Nauci da gubis, da bi znala pobjedjivati, govorio joj je, a ucio je od nje posmatrajuci je.
Strah je igrao u njenim ocima dok je mirno disala. Volio je kako dise. I njen mir. I iskru lucidnosti. Plamen u potaji izvire iz ociju koje sijaju dok govori. Sve i da ne cuje, samo te oci posmatrajuci savrseno bi je razumjeo. O tim slikama je pisao. Iz njenih ociju. Da sacuva trenutak. Jer, izgovoreno se brzo zaboravi. "

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se