UKORIJENJENI U LJUBAVI

29. listopad 2011 ob 14:49 | 16
U trećem poglavlju Poslanice Efežanima, Pavao piše crkvi u Efezu, nakon prve molitve u prvom poglavlju, i svoju drugu molitvu, govoreći o novom životu u Kristu, što je tako važno i za nas danas:
« Zato sagibam svoja koljena pred Ocem od koga svako očinstvo u nebesima i na zemlji ima ime. Neka vam Bog dadne, prema bogatstvu svoje slave, da se ojačate u snazi po njegovu Duhu u nutarnjega čovjeka, da Krist stanuje u vašim srcima po vjeri; da u ljubavi uvriježeni i utemeljeni budete sposobni shvatiti zajedno sa svim svetima koja je tu širina, duljina, visina i dubina, i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju; da budete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga.» (Ef. 3:14-19).
Apostol u toj molitvi moli kako bi vjernici bili ukorijenjeni i utemeljeni u naročitoj Božjoj ljubavi.
Svijet ne govori o takvoj ljubavi, a niti može govoriti o njoj, jer ona dolazi jedino od Boga. Kakva je to ljubav, apostol je opisuje u 13. poglavlju Poslanice Korinčanima.
U pročitanim stihovima možemo uočiti kako apostol moli:» Da vam Bog dadne, Bog, Otac našega Gospoda Isusa Krista, po bogatstvu svoje slave, da se silom utvrdite u njegovu Duhu u nutarnjega čovjeka» (st.16). Vidimo, kako je ljubav temeljna riječ, pa se može postaviti pitanje zašto je u vezi s tim spomenut Sveti Duh. No, Sveti Duh je preduvjet za ljubav. Apostol se moli da bi im Bog udijelio darove prema svojem bogatstvu što ga ima u slavi. Možemo li si na trenutak zamisliti bogatstvo Božje velike milosti? Ne mislim ovdje na materijalno bogatstvo – jer je njegov cijeli svemir – nego na bogatstvo njegove milosti, blagodati, slave i ljubavi. To ljudski razum ne može razumjeti niti shvatiti.
Čitao sam, kako je jedna siromašna starica prvi puta ugledala more. Stala je zadivljena i uskliknula: « Hvala ti Bože da ima nečega tako puno da se ne mora mjeriti na žličice!»
Apostol se moli Bogu kako bi vjernici bili silom utvrđeni u Božjem Duhu u unutarnjem čovjeku upravo radi toga da nam Bog udijeli te stvari «po bogatstvu svoje slave». Ako smo Božja djeca onda u nama već stanuje Sveti Duh.
Čovjek je trostruko biće. Njega čine tijelo, duša i duh. Tijelo je vanjski, vidljivi dio čovjeka. Duša izražava duševni život čovjeka, dok je duh dio čovjeka koji pripada Bogu i koji posjeduje Boga ako je čovjek nanovo rođen kao Božje dijete u Božju obitelj. Onog trenutka kada se čovjek nanovo rodi vjerom u Isusa Krista u naš život ulazi Sveti Duh kako bi tu, u tom najdubljem dijelu čovjeka koji je svjestan Boga, zauzeo svoje mjesto. Otuda Sveti Duh vrši utjecaj na naš duševni život i na naše tijelo ako smo mu ih predali.
Zbog toga apostol Pavao govori da trebamo biti « utvrđeni silom njegova Duha u unutarnjem čovjeku». Taj unutarnji čovjek je novi čovjek, duhovan čovjek, koji je stvoren u Kristu Isusu. Zato se Pavao moli da bi vjernici bili utvrđeni kako bi se «Krist uselio u vaša srca vjerom da biste – ovako ukorijenjeni i utemeljeni – mogli rasti.»
Pošto na temelju vjere u vjerniku već stanuje Krist Svetim Duhom, možemo očekivati da će se on brinuti za cjelokupno naše biće.
Kod toga je vrlo važna vjera jer je kroz nju moguće ostvariti ljubav. To mora biti ostvareno u našoj praksi. Nije dovoljno samo tražiti to od Boga, već trebamo dozvoliti da tu ljubav u nama proizvodi Sveti Duh svakoga dana. U Ivanovu evanđelju čitamo kako Isus poziva: « Tko je žedan neka dođe k meni i pije.» (Iv.7:37). Nije dosta samo doći nego treba i aktivnost – treba piti. Moramo doći uzeti i vjerovati da je to postalo dio nas samih. Ljubav mora biti prisvojena vjerom i ostvarena kroz aktivnosti našega života svakoga dana.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se