Ad fontes

08. srpanj 2015 ob 22:02 | 52
Natrag na izvor.

Otuđenje suvremenog čovjeka ponajprije je otuđenje čovjeka od sebe samog. Suvremeni čovjek bombardiran je sa svih strana ogromnom količinom informacija. Te informacije upravljaju njegovim ponašanjem, određuju njegov identitet i stavove. Čitav obrazovni sustav počiva na memoriranju i reproduciranju ogromnog broja informacija. Mnoštvo tih informacija je neupotrebljivo u praktičnom životu. Linijom manjeg otpora čovjek se daje voditi trenutnom strujom u kojoj se nalazi. On okoštava u mišljenju. Ograničava sebe na jednu dimenziju. Promatra stvarnost kroz filter već programiranih preodođbi. Suvremeni čovjek nalazi se u zatvoru svoga vlastitog uma i u većini slučajeva toga nije ni svijestan. On otkriva granicu svoje svijesti, svojih stavova i pogleda na svijet tek kad se suretne s drugim ljudima, kulturama, s drugim horizontima. Tada on uviđa svoju vlastitu ograničenost, tvrdoglavost i okoštalost ali i ograničenost drugih te ustvrđuje sa egzistencijalnom rezignacijom "Drugi je pakao za mene" i to u njemu proizvodu duboku egzistencijalnu "Mučninu" i osjećaj besmislenosti. U tom susretu on može sebe obogatiti ako otvori svoj um. Da bi otvorio svoj um on mora prvo isprazniti svoj um.

Što znači isprazniti svoj um?

Um je kao wc školjka, svakaka sranja ulaze u njega i ponekad je potrebno pustiti vodu.
Isprazniti svoj um znači zaustaviti vlastiti tok misli. Osloboditi se stavova i predodžbi. Dopustiti bitku da nam se da po sebi samom neposredno bez posredovanja vlastitog okvira, filtera, naočala kroz koje promatramo stvarnost. A svi mi nosimo naočale i što više njima gledaš to manje vidiš.
Mnogi ljidi su zatvorenici, robovi i žrtve vlastitog uma. Oni su se poistovjetilii s vlastitim umom. Oni ni ne znaju ništa drugo osim vlastitog uma, stavova, predođbi, osjećaja, bolova i radosti. Oni ne znaju sami sebe.

U tom kaosu našeg unutrašnjeg života um nije jedini igrač. Također veliku ulogu igraju osjetila.
Čovjek želi ono što vidi. Čovjek vjeruje u ono što čuje. Čovjek se daje voditi od vlastitih osjetlia. On služi njihovim porivima umjesto da ona služe njemu.
Da bi se oslobodio takvog stanja čovjeku je nužno potrebno da uvuče svoja vlastita osjetila kao što se kornjača uvlači u vlastitu kučicu. Čovjek se treba ugledati na kornjaču.

Osim uma i osjetila tu su također i navike. Ustaljeni obrasci ponašanja, rutine, rituali. Mi ljudi smo bića navika. Radimo stvari bez razmišljanja. Radimo nepromišljeno. Mi mislimo da radimo a u stvari radnja se događa mehanički bez nas, bez svijesti, nesvijesno i to nesvijesno upravlja nama. Zato je čovjeku nužno potrebno da prosvjiesti vlastite navike. Da ih postane svijestan.

Age quod agis - radi što radiš, ako sjediš sjedi ako hodaš hodaj. Svoj hod ispuni sviješću. Postani svoj hod. Postani svoj put, svoja istina i svoj život. Čini sve novim ne nanovo već sa sviješću. Subjekt postaje objekt te nema više ni subjekt ni objekt već samo bitak, postojanje kao postajanje - događaj samoaktualizacije, samoostvarenja. U tom procesu čovjek mjenja svoju vlastitu svijest. On se vraća izvoru, postaje kao zaigrano dijete čiste i nepomućene svijesti.

Vratiti se izvoru znači vratiti se samom sebi. Vratiti se izvoru vlastitog uma i vlastite svijesti. "Gnothi se authon" grčki ili "Nosce te ipsum" latinski - spoznaj samog sebe.

Komentari 1

moraš se , ako želiš komentirati
nikolinavv
nikolinavvprije 1 godinu

dobar tekst...samo što svoj um ne bi poredila sa WC školjkom...radije sa protočnim bojlerom (ao ćemo već sa tim kućnim pomagalima raditi poređenja)...a to znači, kroz njega protekne dosta vode, korisno upotrebljene...

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se