Sjena u magli

09. srpanj 2015 ob 09:54 | 50
slika 1947887


U tmurnoj noći hodao je ulicama opustjelog grada tražeći mjesto da utopi misli koje su ga obuzele još od onog trenutka kad je odlučio otići i ostaviti sve za sobom. Za njega više nije bilo mjesta u ovome gradu. Njegov život bio je sada samo prazna sjena onoga što nekad bijaše nada i vjerovanje u smisao postojanja. Prelazeći preko mračne ceste ugleda zamagljena svjetla u staklima noćnog lokala. Bilo je nešto poznato, neka stara navika koja ga je gurala u sve ono što je odlučio ostaviti za sobom. Još samo večeras pomisli u sebi i uđe u zadimljenu prostoriju lokala. Dim cigareta lijepio se po njegovoj odjeći i buka muzike parala mu je uši. Grupa mladih ljudi, zapravo svako sam za sebe, tresli su se na plesnom podiju. Svaki je bio u svom svijetu, u transu, u opijenosti. Pomisli, nije li to ispraznost, besmisao i sveopće ludilo u ovom ludom svijetu gdje se normalan čovjek osjeća luđakom. Ljudi su izgubili smisao za ljude, zato i njihovi životi gube smisao.

Pomisli na djetinjstvo, selo i prirodu, vinograd i voćnjak, roštilj i društvo koje je uz vatru i pjesmu zbijalo šale. Gdje su nestali ti dani da se nikad ne vrate. Rat je odnio svoje najbolje ljude i s njima je odnio i njihove vrijednosti. Vrijednosti za koje su se borili. Svijet za koji su se borili. Sela su opustjela, priroda je pobješnjela, vinogradi i voćnjaci zarasli su u šikaru i drač i ljudi su se otuđili jedni od drugih postavši strancima. Neke nove „vrijednosti“. Koje vrijednosti? Zar su to vrijednosti pomisli osvrnuvši se pogledom oko sebe. Strusi jednu ljutu i uzdahne. Dosta je. Otići ću, prozbori u sebi. Ali kamo, pojavi se pitanje. Zar je negdje bolje, zar će igdje biti bolje? Svi mi nosimo sebe sa sobom, a pobjeći od sebe se ne može.

Kroz prozor lokala mogla se vidjeti magla koja se nadvila nad ulicama grada. Odluči izaći na svjež zrak. Udaljiti se od buke i dima lokala. U gustoj vlažnoj magli tek bi koji automobil sporo prošao bacajući za sobom svjetlost farova. Prijeđe ulicu i krene prema parku. Probijajući se kroz gustu maglu spazi klupu i odluči sjesti na nju. Iz obližnje pekare dopirao je fini miris svježeg kruha. Odjednom osjeti glad.

Iznenadna glad spopade ga kao razbojnik u zasjedi. Ta glad ne bijaše samo glad za kruhom. Bijaše to osjećaj tjeskobe i neizvjesnosti. Mučnina svakodnevice koja rastače smisao, uništava vrijednosti i tjera u očaj. Bijaše to otkrivenje postojanja u svom njegovom besmislu. Postojanje koje je ništa drugo doli čitav niz apsurda. Ništa nema smisla jer je sve osuđeno na propast.
Tišina noći i udaljeni zvukovi grada, nejasni obrisi drveća u magli, sve se to doimalo tako strano, neprijateljski i krajnje besmisleno te je u njemu budilo duboki prezir prema svijetu. Najgore od svega toga bijaše mu, međutim, njegovo vlastito postojanje. Što je čovjek. Jedno veliko Ništa. Samo sjena izgubljena magli.

Pa ipak, ipak tu sam, pomisli u sebi. Jesam. Postojim. Osjećam. Doživljavam. Mislim i stvaram. Bijaše to vatra koja se zapalila u njemu. Vatra koja je otapala hladnoću noći. Bijaše to vatra njegova vlastitog postojanja. U tom trenutku tišina noći ispuni njegovu dušu i zemlja postade život prirode što se rastvara pred njegovim očima. Život njegove vlastite prirode.

Granje drveća lagano se njihalo na blagom povjetarcu. Rosa se spustila na travu i miris zemlje isparavao se ostavljajući za sobom dašak svježine. Kroz tmaste oblake izvirivali su mjesec i zvijezde kao da se igraju skrivača. Njihovi odsjaji igrali su se sa sjenama u magli.

Izgubiti nađeno i naći se u izgubljenom.
To je samo igra sjene u magli
Što natapa zemlju svojom tišinom
Svojim postojanjem

Komentari 2

moraš se , ako želiš komentirati
Altera
Alteraprije 1 godinu

ja maglu dozivljavam kao moc koja me u slucaju da se nadjem u njoj, suoci sa samom sobom jer se dalje osim u sebe gledati ne moze

-AntEa-
-AntEa-prije 1 godinu

svima nam dodju neki trenuci kad magla ne dozvoli da vidimo dalje .... sreca pa se magla razidje i vidokrug dobije neki novi oblik :)
jako lijepo napisano :)

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se