Stranica Mojnet.com 1.6.2017 prestaje sa radom. Svi korisnički računi i sadržaji će biti izbrisani. Hvala na razumijevanju!

Zašto postoji sve što postoji na način koji postoji - Ex chaos - ordo - ex ordo chaos

28. listopad 2015 ob 04:03 | 61
Neki tvrde da osječaji poput sreće i tuge ne postoje na materijalnom nivou i time žele dokazati postojanje nematerijalne stvarnosti duše, ali sreća i tuga postoje na materijalnom nivou kao reakcija stanica mozga na određene transmitere i zato se može neurološki manipulirati sa tim osječajima i to jako dobro znaju svi dileri droge koji kemijskim sredstvima - drogama stvaraju veliki osjećaj ekstaze, sreće i ushita kod svojih klijenata i tako ih čine ovisnicima. U stvarnosti sve što postoji ako postoji postoji i u nekom obliku na materijalnom nivou što znači da zauzima neki prostor i neko vrijeme. Osječaji zauzimaju prostor unutar čovjeka i vrijeme prema tome ne postoje izvan prostora i vremena, stoga moraju biti materijalni, npr. premda mi ne vidimo radiovalove oko nas oni ipak postoje na materijalnom nivou i manifestiraju se kao radio prijem ili televizijska slika i ton, ili internet, to nisu neke nematerijalne stvarnosti premda ih naša osjetila oko nas ne mogu detektirati nego samo instrumenti. Fenomenološka biokemija osječaja je poznata stvar i lako se može provjeriti i dokazati dok se nešto tako kao nematerijalna suptanca kao što je duša ne može dokazati jer kad bi se mogla više ne bi bila nematerijalna supstanca i pobila bi vlastito postojanje, što znači da duša postoji jedino tako da ne postoji isto kao i Bog, kad bi Bog postojao u materijanom obliku da se može dokazati onda On ne bi više bio Bog jer je Bog po definciji beskonačno a beskonačno se ne može okonačiti pa se time ne može ni dokazati, nematerijano kao takvo nije dokazivo u odnosu na materijalnost stvarnosti, ono postoji jedino kao ideja, a u svijetu ideja sve postoji osim u sebi kontradiktornih ideja, pa se mogučnost postojanja Boga ili duše može gledati samo na temelju njezine idejne podudarnosti ili kontradiktornosti. Mnogi govore Bog a da ne znaju ustvari definirati što je to Bog, ali po sebi Bog bi bio beskonačno i prema tome ideja koja se ne bi dala definrati jer definirati nešto znači nešto odrediti tj. ograničiti a da bi ideja bila ideja ona mora biti definirana, ograničena. Iz toga se vidi da Bog ne postoji čak ni na razini ideje. Zbog toga ima beskonačno mnogo Bogova i svaka stvar za nekog može biti njegov Bog. Zbog toga Bog postoji samo kao antiideja, kao nepostojanje, pa bi pitati postoji li Bog bilo jednako pitanju postoji li nepostojanje, isto tako postoji li duša kao nematerijalno bilo bi isto tako kao pitati postoji li moje nepostojanje. Tako da Bog i duša što se tiče materijalnosti ne postoje, što se tiče idejnosti ne postoje, a ipak su tu i mi ih koristimo u govoru i jeziku pa onda ako ne postoje ni materijalno ni idejno na koji način ustvari postoje? One postoje kao iluzija u stvarnosti, kao njezina negacija. Kao ono što nije. Stvarnost je materijalna - negacija je iluzija duhovne stvarnosti. Stvarnost kao takva nam se ponekad ne sviđa pa zato stvaramo njezinu negaciju, u biti stvaramo sebi utjehu. Tako da su Bog i duša ništa drugo negoli negacija, iluzija, privid i negativ stvarnosti koji stvaramo sebi kao utjehu kad nam se ne sviđa stvarnost u kojoj živimo. Ili također može bit da nam se baš sviđa stvarnost pa želimo zahvaliti a nemamo kome pa si stvaramo zamišljenog prijatelja, antropomorfiziramo stvarnost otkad znamo za sebe i eto rješenja - kad ne želimo razmišljati kako je što nastalo stvaramo si prečicu - Bog je stvorio, ili kad ne možemo odgovoriti na pitanje zla u svijetu to je onda - Božji misterij, čudni su putevi Gospodnji, tako da Bog postaje skračenica, linija manjeg otpora i spas od dubljeg razmišljanja i postaje utjeha, zamišljeni prijatelj i odgovor na sve i upravo to su Njegove funkcije u našem životu. A na razini društva kao takvog iluzija Boga omogućava određenim skupinama, institucijama da vladaju, kontroliraju i manipuliraju mase. A kad bi izbjegli taj lakši put da iskoristmo đoker Boga kao prečicu koja će nas spasiti od dubljeg razmišljanja tada bi smo morali dublje razmišljati zašto postoji sve što postoji na način koji postoji. Koliko se sječam fizike i Njutnovih zakona: energija je vječna, energija se ne može stvoriti i energija se ne može uništiti, ona se samo pretvara iz jednog oblika u drugi. Stari grčki filozofi kao da su to znali pa su smatrali da je kozmos - red vječan, da nije stvoren te su razvili filozofiju počela prvotne energije iz današnje perspektive gledajuć.. Ako je energija vječna i ne može se stvoriti i uništiti onda nema ni kreacije nego vječna izmjena različitih oblika i manifestacija iste vječne energije koja je oduvjek postojala u svojem najprvotnijem kvantnom stadiju kao početni kaos pa prema uređenim manifestacijama molekularne stvarnosti. Ex chaos kozmos. Čitava stvarnost se stoga može definirati kao determinirani kaos. A zašto iz kaosa nastaje red i iz reda ponovno kaos sve do sadašnje stvarnosti u kojoj i mi postojimo? Prema zakonu entropije svaki uređeni sustav spontano teži da pređe u stanje veće neuređenosti tj. postaje kaotičniji. Što sustav postaje kaotičniji u isto vrijeme on time postaje i složeniji. Tako da entropija ide u dva pravca, jedan prema kaosu a drugi prema večoj uređenosti. To se vidi na primjeru pendaluma ili bilo kojeg oscilatora. Kada se na uređeni sistem pendaluma djeluje uređenim silama on postaje kaotičan, isto tako kada se na kaotičan sistem oscilatora pendaluma djeluje kaotičnom silom on postaje uređen tj. oscilatori se sinkorniziraju. Kaos + koas = kozmos. Na primjeru bioligje također je poznato da kaotično nastale mutacije postaju temelj evoulcije gdje jedinke sa boljom mutacijom postaju složenije, prilagodljivije, preživljavaju i prenose tu mutaciju stoga na potomstvo dok one sa lošijom odumiru. Na taj način nastaju i nove čestice. Kaos + kaos = kozmos. Kad je kaos postao toliko kaotičan da je postao singularnost, skoro svuda isti kaos, fraktal što bi se matematički izrazilo, explodirao je, mogli bi reći veliki prasak, ako je E=mc² onda je m = E/c² , zbog stvaranja singularnosti smanjila se brzina tj. frekvencija energije što bi se reklo stalo je, kaos je stao na loptu i nastala je materija, prvotna najjednostavnija subatomske čestice pa hlađenjem vodik. Nakupine vodika s vremenom zbog sila privlačnosti formirale su zvijezde. Kad se u središnjem dijelu zvijezde iscrpi vodik budući da se u središnjem dijelu zvijezde više ne stvara nuklearna energija, ona se dalje gravitacijski steže. Kad u središtu zvijezde nastane zbog zbijenosti ćestica, ogromne gustoče, teparature i gravitacije toliki kaos među česticama vodika dolazi do procesa atomske fuzije gdje se čestice vodika raspadaju i ulaze u stanje veće uređenosti tj. pretvaraju se u česticu helija koja može podnijeti veči stupanj gustoče, topline i gravitacije, kad ti faktori ponovno narastu i helij zapadne u kaos počinje fuzija triju jezgara helija u jezgru ugljika, uz emisiju gama zračenja. Zatim nastaje fuzija ugljika i helija u kisik itd. Tada se oko te središnje kugle, u kojoj se zbiva fuzija jezgara helija, nalazi vanjska ljuska u kojoj nije iscrpljen vodik, pa u njemu i dalje teče fuzija vodika u helij. I tako porastom kaosa nastaju sve teži i teži elementi u jezgri a lakši prema kori i zvijezda se širi i troši svoje nuklearno gorivo dok konačno ne postane nova, supernova ili crna rupa. Supernova se događa kada masivna zvijezda potroši svoje nuklearno gorivo, pri čemu jezgra postaje nestabilna, pa kolapsira. Slična ovoj pojavi je nova, koja se od supernove razlikuje po tome što ju zvijezda može proizvesti više puta, a pri tom se ne radi o eksploziji cijele zvijezde, nego samo njenog vanjskog sloja, koji obično iznosi oko stotisućitog dijela mase zvijezde. Po svršetku nove sjaj zvijezde se vraća na uobičajenu razinu.Za razliku od nove, supernova je eksplozija kvazitotaliteta mase zvijezde, te se njen sjaj ne vraća na prijašnju razinu, nego od zvijezde preostaje samo neutronska zvijezda (pulsar) ili zvijezda kolabrira u crnu rupu, ako joj je masa prije supernove bila veća od najmanje trostruke mase Sunca. Crna rupa emitira ogromne količine zračenja. Emitiranjem tih zračenja crna rupa se smanjuje. Time ona postaje sve toplija i zgusnitija, kaotičnija i na izmaku svoje mase i energije, temperatura se brzo povecava tako da crna rupa svoj kraj također bilježi praskom tj. eksplozijom. Eksplozijama nove, supernove i crne rupe nastaje čitava kozmička manifestacija raazličitih elemenata, a od elemenata planete, a na nekim planetama život, a na nekim planetama sa životom inteligentni samosvijesni život i sve to tokom nebrojenih milijardi godina ovog sadašnjeg svemira što ne znači da nije bilo kroz nebrojene milijarde milijardi godina milijarde drugih svemira sa možda drugačijim zakonima i uvjetima koji su se naposljetku vratili u kaos kao što će se s vremenom vratiti i ovaj svemir da bi ponovno iz njega izronio neki drugi i što također ne znači da osim ovog našeg svemira ne postoje i nebrojeni drugi svemiri također nastali iz kaosa. Prema tome - energija je vječna, ne može se uništiti, ne može se stvoriti, ona se samo pretvara iz jednog oblika u drugi, iz kaosa u red pa opet u kaos vječno, ili kako bi Aristotel rekao biće prelazi iz akta u potenciju koja postaje akt koji prelazi u novu potenciju. Ili kako bi Hegel rekao - dijalektika - teza + antiteza = sinteza, Ili kako bi Heraklit rekao panta rei - sve teče, Sve stvari proizlaze iz jednoga i jedno iz svih stvari. Kaos je jedinstvo suprotnosti. Singularnost. (Kaos -Borba) - Rat je roditelj svemu i car svima: jedne je učinio bogovima, druge ljudima, jedne robovima, druge slobodnima, ali treba znati da je (borba - kaos - slxučajnost) rat opća pojava, i borba da je pravda, i da se sve rađa borbom i nužnošću. Jedinstvo suprotnosti- jedino je promjena stalna, jedino je slučajnost nužna, jedina je apsolutna istina da nema apsolutne istine- kaos.. Ovaj svijet, isti za sve, nije stvorio nijedan bog i nijedan čovjek, nego je uvijek bio, jest i bit će vatra vjrečno živa koja se s mjerom pali i s mjerom gasi. Prema tome ako Bog postoji onda On jedino može biti ništa drugo doli singularnost, jedinstvo svih suprotnosti, vječni, beskonačni, nespoznatljivi i neodredljivi izvir i uvir čitave stvarnosti -Kaos u svom muškom aspektu koji kroz ženski aspekt vječne Energije vječno rađa iz sebe red - Logos.

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se