Bez naslova

30. prosinac 2008 ob 14:09 | 248


...ono što želimo savladati, nad čime želimo imati kontrolu... zarobilo nas je... svojom nas mrežom vuče naprijed, ne dopušta nam vraćanje, ne dopušta nam zaustavljanje...
A mi... pokušavamo se oduprijeti, zaustaviti se... ali, ono nas iznova vuče, ispire naš trag, odnosi nas u zvjezdani zaborav...
Kad nam ponestane snage prepuštamo se struji ispiranja... upleteni u sjene prošlosti izbrisani smo iz života...

Zaboravljeni, ranjeni, zbunjeni, tužni,nerijetko pomireni sa nedostatkom želje, volje za te beskrajne borbe sa okrutnom sparing partnerom ...

No ipak... postoji nešto što vrijeme nikada neće moći izbrisati... nešto što ne dopušta zaborav... nešto što je veće od vremena ... nešto što je tako često izgovoreno, ponekad sa razlogom koji
dolazi iz čista srca, nažalost češće iz nekih lažnih pobuda – ljubav...

Komentari 5

moraš se , ako želiš komentirati
niko_kao_ja
niko_kao_japrije 7 godina

ja uopste ne mislim da si ti tuzna zena...samo imas tuzne misli....a sto se tice tvoga teksta ...pa ovako.....necu dugo iako bih mogao..samo da dotaknem srz.....ako pises i znas sta je ljubav...onda nemoj biti tako neumoljivo sigurna da smo zaboravljeni i otrgnuti...nekad i ljubav zna biti neumoljiva......bezdusna....ali treba prepoznati sebe u ljubavi i dati i uzeti samo ono sto cini nasa srca punima......a borba sa vjetrenjacama....svako na svoj nacin doživljava i tu borbu i ...kako kazes ljubav.....nadam se da nisam nasirok...pozdrav

san002
san002prije 7 godina

Imaš pravo niko, nisam tužna žena... naprotiv, vedra sam i u osnovi optimistična. U navali realnosti mi dolazi misli koje djeluju sjetno, ponekad ili za poneke manje ili više tužne.
Bit moje crtice "Bez naslova" je prolaznost života. Nemoć svakog pojedinog čovjeka da to uspori, zaustavi, kontrollira... Negdje iza nas su prekrasne livade našeg djetinjstva, šumarci šaputanja, potoci, rijeke, mora naših spoznaja. Smijeh i suze koje nas prate u našim sjećanjima. Jer se baš te suze i baš taj smijeh neće ponoviti nikada više. To je bit.

Duci
Duciprije 8 godina

ljepo napisano ..ali istinito je danes više ali manje avako....rječ ljubav koristi se za vse....

san002
san002prije 8 godina

Normalno je da je ljudsko biće ponekad obuzeto tugom. Što više tuge znaš prebroditi , daleko je širi prostor za ljubav koju možeš dati ...

drvce
drvceprije 8 godina

Procitao sam.Nebih volio da si tuzna.Nekada sam ija,ali uspijem se izvuci iz te mreze svojim vedrim duhom.Da ta ljubav!!!!!!!

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se