Iz "Malog princa"...

29. prosinac 2008 ob 12:55 | 1102
– Moj život je jednolik. Ja lovim kokoši, ljudi love mene. Sve kokoši su slične, i svi ljudi su slični. Meni je, dakle, pomalo dosadno. Ali, ako me ti pripitomiš, moj život će biti kao obasjan suncem. Upoznati ću bat koraka koji će biti drukčiji od svih ostalih. Drugi koraci me tjeraju pod zemlju. Tvoj će me kao muzika pozivati da iziđem iz rupe. A zatim pogledaj! Vidiš li, tamo dolje, polja puna žita? Ja ne jedem kruh. Žitna polja ne podsjećaju me ni na što. A to je žalosno! Ali ti imaš kosu boje zlata. Bit će divno kada me pripitomiš! Žito, koje je pozlaćeno, podsjećat će me na tebe. I ja ću voljeti šum vjetra u žitu...

Lisica ušuti i dugo gledaše malog princa:

– Molim te... pripitomi me, reče ona.

– Vrlo rado, reče mali princ, ali nemam mnogo vremena. Trebam pronaći prijatelje i upoznati se s mnogim stvarima.

– Čovjek poznaje samo one stvari koje pripitomi, reče lisica. Ljudi nemaju više vremena da bilo što upoznaju. Oni kupuju gotove stvari kod trgovaca. A kako nema trgovaca koji prodaju prijatelje, ljudi više nemaju prijatelja. Ako hoćeš prijatelja, pripitomi me!

– Što trebam uraditi? upita mali princ.

– Trebaš biti vrlo strpljiv, odgovori lisica. Najprije ćeš sjesti malo dalje od mene, eto tako, na travu. Gledat ću te krajičkom oka, a ti nećeš ništa govoriti. Govor je izvor nesporazuma. Ali, svakog dana, sjest ćeš malo bliže...

Sutradan mali princ ponovno dođe.

– Bilo bi bolje da si došao u isto vrijeme, reče lisica. Ako dolaziš, na primjer, u četiri sata popodne, ja ću biti sretna već od tri sata. Ukoliko vrijeme bude odmicalo, bit ću sve sretnija. U četiri sata bit ću uzbuđena i uznemirena; upoznat ću cijenu sreće! Ali ako budeš dolazio kad ti padne na pamet, nikada neću znati za koji sat da spremim svoje srce... Potrebni su čitavi rituali za to.

– Što je ritual? upita mali princ.

– I to je nešto što se davno zaboravilo, reče lisica. To je ono što čini da se jedan dan razlikuje od drugog, jedan trenutak od drugih trenutaka. Kod mojih lovaca, na primjer, postoji jedan ritual. Oni četvrtkom igraju sa seoskim djevojkama. Četvrtak je, dakle, divan dan! Idem u šetnju čak do vinograda. Kad bi lovci igrali kad im padne na pamet, svi bi dani ličili jedan na drugi, i ja ne bih uopće imala odmora.

Tako mali princ pripitomi lisicu. A kad se dan rastanka približi:

– Ah! reče lisica... Plakat ću.

– Sama si kriva, reče mali princ, nisam ti želio nikakvo zlo, ali ti si htjela da te pripitomim.

– Naravno, reče lisica.

– Ali ti ćeš plakati! reče mali princ.

– Naravno, reče lisica.

– Znači, time ništa ne dobijaš!

– Dobijam, reče lisica, zbog boje žita.

Zatim doda:

– Idi, pogledaj ponovo ruže. Shvatit ćeš da je tvoja jedinstvena na svijetu. Vrati se onda da mi kažeš zbogom, a ja ću ti pokloniti jednu tajnu.

Komentari 2

moraš se , ako želiš komentirati
argenttum
argenttumprije 8 godina

Jako dobro. Preneseno značenje današnjeg života.

san002
san002prije 8 godina

Željela sam pri kraju godine napisati nešto što je mene posebno dojmilo...
Neki kažu da je "Mali princ" knjiga koju ne bi trebali čitati odrasli ljudi!
Svaki puta kada ju ponovo pročitam u njoj pronađem još poneki djelić u mozaiku Životne istine...

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se