Gospođa Zima

22. prosinac 2015 ob 20:51 | 59
U bijelom krznenom kaputu i haljini od bijele čipke gospođa zima je pokucala na moja vrata…
Čvrsto me je zagrlila svojim ledenim rukama i pozdravila hladnim dahom…
Zima ni ovog puta nije stigla sama…
Sa sobom je dovela svoje vjerne prijatelje, vjetar i snježne oblake….
Oblaci kao bijele lađe plove nebom i prosipaju snježni prah na nas… Sve je bijelo i svjetlucavo. ..
Nježne bijele pahuljice kao blistave zvjezdice lepršaju u zraku….
Padaju na krovove, prekrivaju ulice i pletu srebrenu čipku na prozorima dječijih soba…
Umorne i promrzle grane drveća nisu više gole…
Zima ih je obukla u bijele haljine sa dugim čipkastim rukavima i ukrasila svjetlucavim biserima… Krovovi kuća, okićeni snjegom i ledom, ponosno pokazuju svoje bijele šešire...
Mraz je na prozorima naslikao slike od kristala, a ispod streha okačio staklene lepeze…
Promrzli vrapci sjede u svojim malenim gnijezdima skupljenih krila i drhte na hladnom zraku…
Nečuje se njihovo veselo cvrkutanje…
Čuje se samo fijuk vjetra koji izvodi svoj zimski koncert igrajući se sa snježnim pahuljama…a one kao balerine plešu dok nježno ne padnu na rumena dječija lica…
Dječaci i djevojčice, obučeni u toplu odjeću, sa osmjehom na licu trče po snjegu, a on pršti pod njihovi nogama…
Volim kada stigne zima, iako mi je tada hladno i oštar mraz me štipa po obrazima...
Kada ona dođe, siva i sumorna slika kasne jeseni nestane ispred mojih očiju…
Sve oko mene postaje lijepo i čisto…
i svuda vlada neki čudan mir…

slika 2003228

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se