Stranica Mojnet.com 1.6.2017 prestaje sa radom. Svi korisnički računi i sadržaji će biti izbrisani. Hvala na razumijevanju!

ISKRENOST

27. siječanj 2016 ob 18:34 | 138
Ako ćemo iskreno, rijetko kada smo iskreni do kraja...
Uvijek prekrijemo, umotamo, sakrijemo prave riječi, i kažemo druge, daleko blaže i drugačije... I sve to s ciljem da... pa sada, ni sami ne znamo zašto… Meni se to par puta desilo, i sada se baš zapitah zašto to radim, koji je razlog tome, da li u tom momentu razmišljam o posljedici, ili o bilo čemu…
Desilo mi se, počnemo priču, baš se udubimo u nju ja i moja suprotna strana, i tako nakon nekog vremena počinju se pojavljivati suprotna mišljenja, i čim do njih dođe, krenu nerviranja, ljutnje, i mi zagužvamo… Ljudi nekada iz obične sitnice naprave nepotrebnu raspravu, upravo zbog te tvrdoglavosti, tog nerazumijevanja i želje da budu bolji... Diskutirala sam o ovom na poslu neki dan…
I ja sam često dolazila u tu raspravu, nekada se miješala iako mi tamo nije bilo mjesto, ali eto, tada ni sama neznam šta mi je nosio um, i šta mi bi da tako postupim… a i sada se pitam šta to uradih, to nisam ja, ne volim, ne želim, i izbjegavam raspravu, u širokom luku... Ne volim čuti povišene glasove, psovke ko od kočijša gdje psuju sve po redu…Ne volim vidjeti namrštena čela, čvrsta tijela puna ljutnje, ali ne mogu cijeli život zaobilaziti raspravu, nekada ću i sama doći do nje jer želim iznjeti svoj stav i da stojim iza njega makar ga niko ne podržavao, ali eto, često se povučem, nije jer nemam hrabrosti, nego jednostavno ni sama ne znam zašto… Baš ne znam zašto, povučem se, nekada se pitam odakle mi toliko hrabrosti, odakle dođe to smirenje da me zagrli i kaže da pređem preko toga i budem tiha kada sam najglasnija trebala biti... Jedino opravdanje je izgleda taj strah da kažem mišljenje, ili ipak ne, nije to strah u većini slučajeva, to je gutanje riječi da ne bi bila u centru pažnje, da bi što prije prešla preko toga, ne rekavši stvari u lice…Da li zato što ne želim da nekog povrijedim ili što mislim da nije na meni da kažem ono što znam, što je došlo do mog uha a do njihovog nije…
Ako me sada pitate, rasprave izgleda izbjegavam jer mislim da se sve može mirnim putem riješiti, bez povišenih tonova, a svi znamo ka čemu povišeni tonovi vuku... A sve to je zbog tog nerviranja, gubljenja živaca na nebitnim stvarima, zbog toga što ne želimo da budemo poniženi i savjetovani od drugih kako i šta trebamo raditi… Kasnije, netko se pojavi, ne igra kako mi sviramo i tu pojedini planu i naprave stvari kojih u tom trenutku nisu svjesni, čije posljedice nisu sagledali na vrijeme a kasnije kada prođe sve, kaju se, a kasno je tada, ili se pravdaju i hrabre govoreći da su ispravno postupili… Za sve postoje mehanizmi odbrane, a zašto ne bi ni za ovo?
Nekada se opet nađem u situaciji da znam istinu, trebam da je kažem, ali prešutim, ne zato što me nije briga, stalo mi je, ali često puta nisam znala kako da kažem, jer znam, moje riječi ne bi bile prihvaćene, upravo zbog toga što se istina ne voli danas… Nisu problem osude, ružne riječi koje uslijede, znam, boli
kada čuješ ono što ne želiš, a kamoli ono čemu se nisi nadao, vjerujem da bi me se ta osoba kasnije sjetila, nakon nekog vremena kada bude sve to prošlo, kada bude smirene glave, kada porazgovara sama sa sobom i sabere bitne činjenice, javila bi mi se... Prešutim istinu jer se plašim ljudskih postupaka, na sve su spremni danas, ne razmišljaju, zbog ljutnje prave greške, ne obične, nego katastofalne... Kasnije bi mene grizla savjest što sam pokretač svega toga, a moglo je drugačije biti… Došlo je takvo vrijeme kada ne smiješ biti iskren do kraja, dovodiš svoj život u opasnost, a i život drugih... Rijetko tko će ti biti zahvalan što si mu otvorio oči, mnogi bi to shvatili kao pokušaj uništenja i jedino na što bi bili fokusirani je da oni tebe unište, zauzvrat, ne da dođu i ubiju te, nego da danas-sutra postaneš niko i ništa, a bio si neko i nešto,da ti zadiru u privatnost I razapinju obitelj… A sve ovo nas dovodi zbog tog neprihvaćanja stvari i događaja oko nas, želje da sve bude po našem i da mi stavljamo točke uvijek poslije svega... Ne idemo pravim putem, neki su i svjesni toga, ali nevidljivi su u gomili pogrešnih…I eto, uglavnom smo neiskreni, rijetko kada smo iskreni… Čuvamo život, štedimo riječi, štitimo ugled, ne želimo da se zamaramo drugima i rješavamo njihovo, lakše nam je reći, smrsiti nešto drugo nego stajati, objašnjavati, smišljati dalje planove, mrsiti i odmršavati čvorove... Koliko je to pametno, ne znam, znam samo da više ne mogu naći iskrenuosobu, sa mnogima oko sebe ne znam na čemu sam... Ne razmišljaju šta će reći, svaki put druga priča, nikako ljude da upoznaš, da bar orjentalno znaš kakav je ko... Zato smo osuđeni da kroz život hodamo sami, i borimo se za sebe… Rijetko se danas na čije riječi možeš osloniti, rijetko kome možeš vjerovati… Nažalost, tako je...
c/p NN

slika 2024034

Komentari 10

moraš se , ako želiš komentirati
EvaLuna
EvaLunaprije 1 godinu

Ovaj blog ti je super ..o iskrenosti tu bi se još dalo ali stvarno bolje sutjet .. Svaka čast Sanya

Sanya
Sanyaprije 1 godinu

Hvala... :))
Nema se sta reci o iskrenosti...nema je...tj ima ali je rijetka.. :))

crnokosa
crnokosaprije 1 godinu

:*****

Lady_M
Lady_Mprije 1 godinu

Ćuti i posmatraj.
Mnogo puta sam prećutala, a onda sam ppčela da pucam iz svih raspoloživih oružja.

nikolina_nini
nikolina_niniprije 1 godinu

svi se možemo naći u ovom tekstu, je li dobro šutjeti, ne znam..rijetko šutim:))
ali ako bi obitelj bila u opasnosti, o da...prešutjela bi puno toga...
ja sam ipak vaga...

Sanya
Sanyaprije 1 godinu

Trenutno najpametnija odluka...dosta mi pametovanja i slusanja o postenim i iskrenim ljudima...Ja to nisam...Ja sam neiskrena...iskvarena....zla...Jednom rjecju cudoviste....E pa odsad cudoviste suti....a pametni i posteni neka jedu sami svoja govna...Sorry ali vise ne comm do daljnjega... :)*

roketa
roketaprije 1 godinu

Saby . ma ti si srce ,,

Sanya
Sanyaprije 1 godinu

Nisam @roketa ....ja sam zlo....
Dobili sta su htjeli...slomljena sam...ponizena i porazena....
Krivac sta neki ne ulaze na Mojnet....Eto im Mojnet...neka ulaze....neka se zabavljaju....Ja cu zabavljati sama sebe....Sama sam se rodila...sama cu ici dalje....Netreba mi nitko....

roketa
roketaprije 1 godinu

ej ... alo ajde smiri se ...

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se