ISTINA

11. travanj 2016 ob 08:46 | 77
Jednom, negdje u nekom zakutku svemira, netko je napisao našu priču, zapečatio je u omotinicu od zvjezdane prašine i položio je negdje, u nekom pretincu sudbine, kako bi ju nam isporučila kada za to bude vrijeme. Netko je mislio na nas, voljena moja, čak i kada se nismo znali, netko je krojio nevidljive niti koje spajaju ljude i unaprijed pripremio jednu samo za nas. I svaki naš korak, svaka patnja, svako slomljeno srce, vodilo nas je jedno drugom, kako bi se pronašli nakon tisuća oluja i tisuća usamljenih sati u kojima smo drhtali od straha, bojeći se kako nikada nećemo osjetiti ono ushićenje koje spaja dvije izabrane duše.
U ovom svijetu, koji se čini hladan i običan, prolazan i ispunjen uvijek istim problemima, godišnjim dobima, ljudima, prevarama, katkada se čini kako je sve besmisleno. U vremenu kada smo postali usamljeni otoci u oceanu onih koji žure, kada smo postali nevidljivi likovi i samo sjene iza jedva osvjetljenih zaslona računala, čini se kako je čarolija zauvijek nestala.
No, to je samo laž svijeta, netko, netko tko je u svome postojanju samo ljubav, nikada nije prestao misliti na nas. I kada nam se činilo kako jecamo u samoći, netko je uvijek bdio nad našom ljubavlju, spremajući se iznenaditi nas kada to budemo najmanje očekivali. Znaš ti to vrlo dobro, negdje duboko unutra, iza svih naslaga prljavštine, ljutnje, besmisla i razočarenja, klijalo je jedva vidljivo zrnce nade kako ipak iznad svega postoji neka tajnovita sila koja vidi sve, osjeća sve, spaja sve.
Jest, to je bila ljubav, jest, to je bio temelj od kojeg smo sazdani i koja je čuvala našu omotnicu za tren kada ćemo se sresti.
I sreli smo se, naša priča predana nam je u nekoliko sekundi prvog susreta, onda kada smo jednostavno ZNALI kako počinje. Jer, priča čeka svakog od nas, samo ako imamo dovoljno hrabrosti i vjere ne prestati je tražiti. Čarolija je tu, ona nikada ne nestaje, samo ako otvorimo svoje unutarnje oči i vidimo istinu. Istinu koju čitam u dodiru tvoje ruke, istinu koju osjećam kada se zagrljeni probudimo u novo jutro, istinu koju osjećam u samom središtu duše kada si tu, kraj mene.
Istinu kako sve ima svrhu!

Autor: Darko Balaš

slika 1951219

Komentari 18

moraš se , ako želiš komentirati
nikolina_nini
nikolina_niniprije 9 mjeseci

opet je proljeće...
vidi se iz pisanja..

Sanya
Sanyaprije 9 mjeseci

Udara u glavu ko šampanjac.... :))))

nikolina_nini
nikolina_niniprije 9 mjeseci

OOO..
pazi se leptirića..
gastritis da ne zaradiš:)))

Sanya
Sanyaprije 9 mjeseci

Nema brige...kupila insekticid...i svako jutro uzmem jednu zlicicu na prazan zeludac... :))))

nikolina_nini
nikolina_niniprije 9 mjeseci

pa da..prevenitva je dobra...:)))

Sanya
Sanyaprije 9 mjeseci

Naravno...bolje sprijeciti nego lijeciti... :)))

nikolina_nini
nikolina_niniprije 9 mjeseci

tko zna, zna:::

Sanya
Sanyaprije 9 mjeseci

Tko ne njemu dva... :))) Leptirića mislim... :))))

nikolina_nini
nikolina_niniprije 9 mjeseci

:)) leptirć i gastirtis..i to je dva:))

Sanya
Sanyaprije 9 mjeseci

Ne vještičari...hehhehehee

nikolina_nini
nikolina_niniprije 9 mjeseci

haha..ti imaš insekcid...tebi ne mogu vještičariti:)))

Sanya
Sanyaprije 9 mjeseci

Ali sve mi se cini da su ovi danasnji leptirici mutirali i ne reagiraju na insekticid... :)))

nikolina_nini
nikolina_niniprije 9 mjeseci

aha..opa..uništavaj ih dok s još gusjenice..hahaha

Sanya
Sanyaprije 9 mjeseci

E pa problem i je u gusjenicama.... :))))

nikolina_nini
nikolina_niniprije 9 mjeseci

ahahahaha...

Sanya
Sanyaprije 9 mjeseci

Jbg...mlađahno...živahno...pa migolji...pa vrpolji.... :))))

nikolina_nini
nikolina_niniprije 9 mjeseci

uh, nije ti lako:)))

Sanya
Sanyaprije 9 mjeseci

Nikako nikako... :)))

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se