KORAK PO KORAK

29. siječanj 2016 ob 08:51 | 19
Ne krivite se za ništa, ni za jednu jedinu grešku, neuspjeh ili propust...sve se to dogodilo sa nekim razlogom i za nešto dobro...Zapitajte se samo ima li smisla ljutiti se sam na sebe uz sve ove teške životne probleme i sve veću pustoš oko nas? Ima li smisla biti neprijatelj svome srcu uz sve što je izdržalo do sada a još uvijek kuca i pokazuje da živi i želi živjeti? Prijatelji moji...ja nisam psiholog ni prorok...nije me sram reći pred svima vama da nisam niti školovana osoba, samo sam žena sa osnovnom školom u kojoj naučih čitati i pisati...no svoje znanje postizala sam kroz druge ljude, kroz sam život koji me učio što je dobro a što nije. Učila sam kroz svoje vlastite uspone i padove, kroz odricanja i tuđe neprihvaćanje mene kao čovjeka...učila sam kroz mnogo toga ali i naučila najvažniju stvar na svijetu a to je: BITI ČOVJEK. Naučila sam prvo biti prijatelj sebi tek onda sam to mogla biti drugima. Postati najbolji prijatelj sebi nije niti malo lako, put je suviše težak...no bez sporazuma sa svojim unutarnjim JA, nema napredovanja dalje...Moraš moći oprostiti sam sebi kako bi mogao i drugima. Kao što moraš voljeti sam sebe da bi volio druge itd...sve kreće iz nas samih. Nikada nisam voljela stajanje u mjestu, tapkanje na istom tlu...a stajala sam, dugo, dugo...žalila se, plakala i oplakivala svaku godinu svoga života. Mislite li da je to išta pomoglo? Ne, nije...samo me vuklo sve dublje u mrak...Tada sam jednog dana onako prosto, djetinje, bez filozofiranja i analiziranja....rekla sebi: Imaš dvije solucije: Živjeti dalje, boriti se, stvarati i voljeti...ili se jednostavno predati. Naravno odabirem ovu prvu, sa glasom u sebi: Moraš dalje...I tako koračić po koračić, moj se život mjenjao iz dana u dan...Uspješno sam čistila sav nered u sebi i oko sebe, sve dok nisam došla do onog mira koji mi je bio više nego potreban...Sve je drugačije, JA sam drugačija, sretnija i uspješnija u svemu. I danas puno griješim, susrećem se sa svime i svačim...ali sve to podnosim na neki drugi način i sa osmjehom na licu. Često kažem: Hvala Ti Bože jer si mi dao snagu i nisi mi dao da ostanem dolje...Hvala Ti za novu priliku i nova iskustva...Hvala Ti jer me nisi zaboravio i jer si u moje ruke stavio veliku radost, radost o kojoj nisam mogla niti sanjati...Hvala Ti jer ponovno živim...Moja poruka na kraju ovog teksta glasi: Prihvatite sebe, ljubite svoje mane i vrline. Naučite si oprostiti i izvući pouku iz svega za svoje dobro. Život je tako kratak a opet tako dragocjen s toga, dajte sve od sebe da idete naprijed i samo naprijed. O nama ovisi hoće li nam nad glavom biti crni oblak ili pak zrake sunca.

c/p NN

slika 2023018

Komentari 3

moraš se , ako želiš komentirati
nikolina_nini
nikolina_niniprije 11 mjeseci

..Da sve ovisi o nama...

Sanya
Sanyaprije 11 mjeseci
nikolina_nini
nikolina_niniprije 11 mjeseci

haha...

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se