Nikad ne odustaj

07. ožujak 2016 ob 05:02 | 100
Nikada ne odustaj, prije nego si pokusao jos jednom...
Poucna prica:
Malu seosku školu grijala je starinska, trbušasta željezna peć na ugalj. Jednog su dječaka zadužili da rano svakog jutra dođe u školu naložiti vatru kako bi se učionica zagrijala prije dolaska učitelja i ostalih učenika. Jednoga su jutra našli školu u plamenu. Onesvještenog su dječaka izvukli iz vatre više mrtvog nego živog. Na donjem djelu tjela imao je teške opekotine pa su ga odvezli u obližnju bolnicu. Napola pri svijesti ležeći na postelji, dječak je jedva mogao čuti šta su govorili doktor i njegova majka. Doktor je majci rekao da će joj sin sigurno umrijeti što je zapravo najbolje za njega jer je u vatri gotovo potpuno nestao donji dio njegovog tjela. No, hrabri dječak nije želio umrijeti. Odlučio je da preživi. I zaista, na zaprepaštenje doktora, preživio je. Kad je prošla smrtna opasnost, ponovo je čuo razgovor majke i doktora. Majci je rečeno da bi možda bilo bolje da je dječak umro, jer kako mu je vatra gotovo sasvim uništila mišićno tkivo na donjem djelu tjela, biće osuđen na život bogalja, koji se više nikada neće moći služiti nogama. Opet je hrabri dječak odlučio. On neće biti bogalj. On će prohodati. No, na nesreću, od struka naniže nije ništa osjećao. Njegove su tanke nožice samo beživotno visile. Konačno je otpušten iz bolnice. Majka mu je svakog dana masirala noge, ali on ih uopče nije osjećao niti je mogao njima upravljati. Ipak, njegova odlučnost da prohoda nije slabila. Kad nije ležao, bio je u invalidskim kolicima. Jednog sunčanog dana majka ga je odvezla u vrt na svjež zrak. Ovaj put, umjesto da kao i obično samo sjedi, bacio se iz kolica. Počeo je puzati po travi, vukući noge za sobom. Uspio se dovući do bijele ograde koja je uokvirivala imanje. Uz velike napore uspio se uspraviti uz ogradu. Malo-pomalo počeo se vući duž ograde, odlučan da prohoda. Otada je to činio svaki dan, pa se vremenom uz ivicu ograde napravila staza. Najviše od svega želio je u svojim nogama probuditi život. Konačno je zahvaljujući redovnoj masaži, snažnoj volji i upornosti uspio najpre stati na noge, a potom oprezno hodati, a onda i trčati. Počeo je hodati u školu, potom trčati u školu, trčati iz čistog zadovoljstva. Poslje se na fakultetu uspio pridružiti atletskom timu. A onda je taj mladić, koji nije trebao preživjeti, koji nikada nije trebao prohodati, koji se nije smio nadati da će ikad trčati, od koga su i doktori digli ruke – taj je isti hrabri mladić, dr. Glenn Cunningham, u Madison Square Gardenu oborio svjetski rekord u utrci na 1500 metara.


slika 2038462

Komentari 5

moraš se , ako želiš komentirati
CinCin
CinCinprije 1 godinu

...hvala Sanjchi ...lepo se osecam dok ovo citam ...ovo bi trebalo cesce i na vise mesta prezentirati .

Sanya
Sanyaprije 1 godinu

Hvala... :))
Iako ne misle svi tako...nekima smeta procitati nesto lijepo...draza im nesuvisla trkeljanja i razbacivanja slova...Jer odavno se vec zna da tu nije vazno sta se pise nego tko pise...

KERMIT
KERMITprije 1 godinu

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada. Tako navodi stranica http://blog.dnevnik.hr/imandadoitamar/2011/12/1629703413/snaga-volje.html
Sanya, ja te ne razumijem. Krule da, ovo ne.
Žao mi je, što većina ovdje to ne gleda na taj način.
A teme - zaslužuju pažnju i na ovoj stranici im može biti mjesto i u blogovima....

-AntEa-
-AntEa-prije 1 godinu

nisu sve želje iste ... kad se nešto zaista jako, iskreno i istinski želi ništa nije neostvarivo, ustrajnost, hrabrost i srce čine čuda :)

Sanya
Sanyaprije 1 godinu

Srce...hrabrost i strpljenje... :))

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se