Nisam mogla birati

11. srpanj 2016 ob 08:41 | 54
Nisam mogla birati...
Ni vrijeme, ni mjesto,u kome sam se rodila...
Nisam mogla birati..
Da umjesto bezbrižnog djetinjstva,preko noći odrastem…
Da umjesto kula od pjeska,gradim zidove.
Оko duše…
I sada imam naviku ,da se iza tog zida sakrijem…
Umjetnost skrivanja sam do perfekcije naučila…
Prilično rano..
Dok su se druga su se djeca, žmurki igrala,meni је skrivanje,
postalo igra opstanka…
Svaki kutak, van domašaja pogleda onog, ko bi po ljudskim i božanskim zakonima, trebao biti zaštitnik i glava porodice,
bio je idealan…
Pronalazak skrivača, tj mene,bi značio nove modrice…
A ni stare nisu imale vremena da zarastu…
Svaki udarac je bio nova cigla u mom unutrašnjem zidu..
Koji i danas postoji…
Iza njega, još spava jedno neproživljeno djetinjstvo…
Ma koliko godina imala,ono će u mojoj duši postojati.
Zato,kada zaćutim…
Učinim ti se miljama daleka..
Ne brini..
Vratiću se…
Otišla sam da napunim dzepove osmjesima…
Za novo sutra
Ako zakasnim,oprosti mi…
Malo sam se zaigrala…

N.N.

slika 2084222

Komentari 9

moraš se , ako želiš komentirati
Mary_Poppins
Mary_Poppinsprije 6 mjeseci

I kad rane zacele izvidane melemima ljubavi ostaje gorcina ugradjena u tim zidovima... Eto, kod mene ke detinjstvo bilo bajka i nepripremljena sam usla u svet odraslih lavova... Godinama su me,, ujedali", a ja sam vracala samo osmesima i skrivenim nocnim suzama pretoceci sve u muziku...
Preziveli smo. Osmesi su tu...

Sanya
Sanyaprije 6 mjeseci

Da prezivjeli smo... :))
Lijepo je imati lijepo djetinjstvo...pa cak i ona lošija su ipak popracena nekim lijepim nitima...samo treba malo dublje zaviriti...

Sanya
Sanyaprije 6 mjeseci
vukovar
vukovarprije 6 mjeseci

E to si dobro rekla,ali nedam se jer sam kao leed...a samoca,samoca je super kad se covjek navikne hahha

Sanya
Sanyaprije 6 mjeseci

Nebi se slozila bas sa time...ali svatko zna svoje...Uprkos svim nedaćama ja sam vatra popracena osmjehom....Nedam se uvuci u samocu i led....Previse je u meni zivota ostalo koje sam brizno cuvala i sakrivala u igri žmurke....

vukovar
vukovarprije 6 mjeseci

Nisam u toj grupi kojima se posreci,ali okk...nekad se sjetim slicnih stvari iz svog zivota pa se cudim kaako sam uspio opstat...valjda sam ocelicao i otupio od svega

Sanya
Sanyaprije 6 mjeseci

Bilo bi glupo da kazem sta te ne ubije ojaca te....No ipak ponekad tako ispadne....barem dok nismo sami....ali osama pokaze svoje...vrati sjecanja kad se najmanje nadamo i to zelimo...

vukovar
vukovarprije 6 mjeseci

nazalost i to sam prošao kroz svoj skromni zivot i koliko god se trudio to negdje zakljucaat nekad jednostavno neeeide

Sanya
Sanyaprije 6 mjeseci

Uvijek postoji ta igra skrivaca...ponekad se i posreci...

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se