STAZE PROSLOSTI

30. siječanj 2016 ob 17:38 | 20
Ponekad zalutam starim stazama prošlosti... I po ko
zna koji put pitam sebe.. šta se to desilo sa
nama.. Šta se to desilo sa mnom... Da li je stvarno
nešto postojalo.. ili je to samo bila iluzija.. rodjena
negde u mojoj podsvjesti.. A bila je tako stvarna
uverljiva.. a na kraju tako lomljiva i ranjiva.. I nakon
svega.. ostali su duboki tragovi tih dana.. sjenke koje
me i sada prate i dočekuju svako rađanje novog
dana.. Ponekad mi se pričini.. da čujem tvoj šapat u
dašku vjetra.. umjesto sunčevih zraka.. da osjetim
dodir tvojih prstiju.. Ponekad se predam svojoj
mašti.. predam osjećanjima i dozvolim da me
ponesu talasi prošlosti.. u kojoj smo samo ti i
ja.. Prošlost u kojoj ne postoji ona.. prošlost u kojoj
ne postoji on.. Još uvjek vidim sjaj u tvojim očima
i osmjeh na tvojim usnama.. Znam.. prošlo
je mnogo vremena od tada.. ali mi drhtaj još ujvek
obuzme tjelo.. a podmukla bol koju osetim.. vrati
me u stvarnost.. bolnu stvarnost u kojoj nema
tebe.. Hajde reci mi.. da li je to bio samo san.. iluzija
rodjena u mojoj mašti.. A ako je.. zašto je onda
stvarnost tako bolna.. Zašto je svako buđenje iz tog
sna.. meni uvek iznova.. put u pakao....ZAŠTO?

c/p NN

slika 2000730

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se