Stranica Mojnet.com 1.6.2017 prestaje sa radom. Svi korisnički računi i sadržaji će biti izbrisani. Hvala na razumijevanju!

copipast kuhara i

02. rujan 2012 ob 09:26 | 37
Carmen Živim nijeme snove,
tako bih htjela vrištati.

Mislima tražim riječi prave,
ali ne mogu progovoriti...


Lica prazna prepuna tišine,
zasljepljeni svojom tugom
osmijesi su samo praznine,

čekaju, osluškujući, brodolom
da im život vrati...
Ali samo na sekundu
jer sve će opet nijemo postati,
a ja nastavit ću zabludu..
pregleda: 51
objavljeno: 08. 05. 2012
KOMENTARI (16) po datumu | po glasovimamoraš se prijaviti, ako želiš komentirati
mary61 prije 3 mjeseca odgovori
lepo je ovo kao sovica-bravo

Carmen prije 3 mjeseca
Hvala... sovica je naš dragulj
mary61 prije 3 mjeseca
steinjam se z tebej-l.p obema
Carmen prije 3 mjeseca
Hvala... tudi tebi lep pozdrav!

sovaA prije 3 mjeseca odgovori
... ništa nije toliko
teško
kao sreća
i kao tuga

jedna ti se čini
nedostižna
a ona druga
posvojena

prva je okrugla
i prva je lopta
druga je mokra
i druga je suza

i sve razdvaja
njih dvije
i njih dvije zapinju
u veliko prije

jednu predvode
leptiri
drugu pozovu
nemiri

i nitko ne zna
naslutiti
gdje će se koja
nasukati

i nitko ne zna
pokazati
kad će koja
planuti...
1
Carmen prije 3 mjeseca
Žurim
Kap klizi po prozoru
Koračam
More je promijenilo boju
Zastajem
Miris juga je u krošnjama
Spušta se
Na dlanove moje
Nastavljam
Tišina me usporava
Posrćem
O izgovorene riječi
Glavu gore
Čujem iznad oblaka
Daj mi ruku
Skupa ćemo prijeći :))))
sovaA prije 3 mjeseca
cija je to osveta za ljepotu
i radost njeznu
zasto je ne ostave te ptice
njeno mirno lice
mirnije je od mora koje snagu gubi
ona jedna nicija na svijetu
svaki put malo umre
kad je netko ljubi
Carmen prije 3 mjeseca
nekad mi se cini
da vrijeme leti
bezobraznom brzinom
kao da prkosi

nekad je sve nestvarno
nabubreno kao zemlja
poslje kise
neopisivo zacudjujuce

nekad je sve nesnosljivo
poput bola
a ja sam kao izbjeglica
utamnicena u svojim snovima

nekad nema razlike
nekad nema logike
nekad nema svrhe
u tom napuhanom balonu

pa dopustim vjetru da sve razbudi
u meni i oko mene
pustim pijesak pod tabane
misleci da tako lakse je

jer nekad stvarno sve mrsko je
kao dan u koji svjetlo neba ne prodire
a mi tapkamo u mraku
trazimo sebe

nekad se ne pronadjemo
visimo kao lutak na koncima sudbine
a onda prodje i to stanje
u kojem smo podredjeni visoj sili

bar tako cini mi se ....
sovaA prije 3 mjeseca
Vi koji se volite ljubavlju isposnika,
sa strahom od sagrešenja,
koji kao ptica o kavez lomite krila,
sećaćete se uvek jedno drugom lika.
I po rastanku
zamreti vam neće gušena htenja.
Carmen prije 3 mjeseca
trazim
definiciju srece
u labirintu kaoticnih misli
i fragmentima zivotnim

trazim pravu rijec
za ljubav
u satima unistavanja
u pomladjivanju uspomena

trazim cvijet dobrote
koji mozda posjedujem
trazim neoubicajeno sredstvo
kljuc koji otvara vrata sirokih snova

i nekad samo uspijem protumaciti
razbacane slogove promukla grla
funkcije mudrosti
ilustrirane polemike ljudske komedije

i nekad samo, pred smiraj dana
kad se slegnu slojevi buke i prljavstine
a krosnje utope moje iluzije u tamu
osluskujem poziv svoje dubine

trazim
definiciju srece
u statistikama pogresnih poteza
u samoljublju najjednostavnijem

dok jedinstvo obala i oblaka
ostaje pohranjeno u crtezima
moje vlastite namjere
da objasnim svijet...
sovaA prije 3 mjeseca
Onih s kojima se igramo
oko vatre,
a bojimo se da je dodirnemo,
s kojima idemo kraj ponora
nezagrljeni i nemi,
sećaćemo se dugo
ma zavoleli zatim i druge.

Ako je želiš bezgranično,
a sediš kraj nje bez glasa
slušajući bajku koja se u vama radja
svanuću slično,
pamtićeš je i kad se zima
pred tobom zabelasa.

Ako veruješ sedeći uz nju
da je ljubav maslačkov puhor
koji svaki dodir može da strese,
ako voliš u njoj i san i dete,
ako ti je bez nje pusto i gluho,
misao na nju budiće te
i kad se rastanete.
Carmen prije 3 mjeseca
nekad...
u sjeni ispod borova
dok sunce grije
spavam zagrljena sa snovima

i vjetar blag bude
i lisce zeleno zatreperi
i ceznja povuce me
izvan okrilja izgubljenosti...
sovaA prije 3 mjeseca
opet je tiho
sve je tiho
na trenutke i dalje
gdje u potkovanoj noći
sjećamo se kilometara
naših pješačenja

spavamo na perju
potrošenih jastuka
ponekad udobnih snova
koji nas tješe i slušaju
kad zamre sva buka

što pričaju zidovi
kad nas pokriju
što skrivaju kutovi
kad se biljke mjesecu otkriju
i ladice prašinu šiju
da li znaju?
da rijetko žive kao i mi...
Carmen prije 3 mjeseca
ovo u meni
možda će pronaći smjerove
a tragovi u očima
postat će tiho pitanje
upućeno budućnosti
ili možda tišini...
sovaA prije 3 mjeseca
Nemoj reci nista,
jer vec znam sve
u ocima ti pise
da ide vreme kisa
i da kasno je,
Carmen prije 3 mjeseca
kada me vidiš sutra
od mene nećeš čuti zvuka
ali osjećat ćeš me
kako se trgam iznutra
i borim sa sobom
a znaš da volim te... :)))

Komentari 1

moraš se , ako želiš komentirati
Carmen
Carmenprije 4 godine

Hahahaha, dižeš mi reputaciju... ujedno želiš nick Carmen proslaviti... tako da kad odem sa ovoga svijeta svi ću plakati, hahahahaha

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se