Stranica Mojnet.com 1.6.2017 prestaje sa radom. Svi korisnički računi i sadržaji će biti izbrisani. Hvala na razumijevanju!

Tvoje

10. srpanj 2012 ob 20:14 | 22
Odavno već ne sanjam,
Odavno živim život kojeg mi je podario Gospodin
Odavno se više ne gušim zbog svojih misli
I makar ponekd sjećanje zaboli
Prihvaćam znak da netko me voli
Sjećam se besanih noći,
I suza na licu
Kada sam bila dolje, duboko u mraku
Kada sam tražila izlaz koji se nije nazirao
Kada nije bilo ruke za koju bi se uhvatila
Ali vrijeme je to koje je promijenilo ploču.
Okrenulo je stranice života
I sada sam ja tu
Zajedno sa svim prekrasnim ljudima
Koji dijele ljepotu ovog trenutka
Prihvaćam život kao dar sa neba
Nešto što je dano I što nitko nikada
Ne smije uzeti osim Njega
Mi nemamo to pravo.
Nitko nema pravo…uzeti život
Čovjek postoji zato da živi
Da nosi svoj, ali ponekad da pomogne nositi I tuđi križ
Da pomaže drugom da osjeća se bolje
Da se trudi
Da osjeća snagu zato što je čovjek,
Da se voli I da voli drugog
Da podnosi, da se raduje.
Da uziva u svakoj sekundi
Makar možda I ne razumije.

I zato odavno više ne tražim razloge
Za sada, jučer I sutra.
On je taj koji ima odgovor
Ali dovoljna je I njegova tišina
Jer ponekad njome odgovara…
On nikada ne šuti…a uvijek sluša

Odavno više ne tražim izlaz
Jer vidim svoj jasan cilj
On odavno je predamnom.
I uvijek će biti otvorena svakom
Barem jedna vrata,
Makar postojale I prepreke I sumnje
Uvijek će postojati svjetlo na kraju tunela

I ono što želim reći je to da
VOLIM, USTRAJEM I ŽIVIM ŽIVOT KAO DAR SA NEBA!

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se