Stranica Mojnet.com 1.6.2017 prestaje sa radom. Svi korisnički računi i sadržaji će biti izbrisani. Hvala na razumijevanju!

Laz se ne isplati!

06. svibanj 2012 ob 21:23 | 66
Pero i Đuro krenuli na skijanje. Vozili se nekoliko sati i
uhvatila ih strasna oluja. Sklonili se na neku farmu i zamolili
zgodnu gospodju koja im je otvorila vrata da kod nje prenoce.

"Ma znam da je napolju grozno, ali nedavno sam ostala udovica pa
bi ljudi mogli svasta pricati ako vam dopustim da prenocite u
kuci," rece udovica.
"Ne brinite," rece Pero, "mi cemo prespavati u stali, a cim se
vrijeme popravi, odlazimo!"

Zena pristane i njih dvojica prespavase u stali. Ujutro se
vrijeme popravilo i oni krenuse na put. Ostatak vikenda proveli
su uzivajuci u skijanju.

Oko devet meseci kasnije, Pero je iznenada dobio pismo od nekog
advokata.

Trebalo mu je neko vreme da shvati kako se radi o advokatu one
zgodne gospodje sa farme. Ode on kod Đure, pa ga pita: "Cuj,
sjecas se one zgodne udovice kod koje smo prespavali kad nas je
na skijanju uhvatila oluja?"
"Da, sjecam se," odgovori Đuro.
"Jesi li ti mozda usred noci ustao i posetio gospodju?"

"Pa, jesam." rece Đuro zacrvenjevsi se jer ga je Pero provalio.
"Moram priznati da jesam."

"I, jesi li se mozda predstavio mojim imenom umjesto da joj kazes
svoje?"

Đuro je problijedio. "Da, jesam - sorry, stari. Zasto pitas?"

"Nedavno je umrla i sve mi ostavila," kaze Pero.



(A mislili ste da ce se drugacije zavrsiti, zar ne?)

Komentari 2

moraš se , ako želiš komentirati
monalisa1212
monalisa1212prije 4 godine

zanimljivo

sladamir
sladamirprije 4 godine

:)

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se