život

26. kolovoz 2009 ob 14:09 | 206
Život u Hrvatskoj

Živim u hrvatskoj i nekad sam bio ponosan Hrvat , bez predrasuda i mržnje , međutim moje se život uvelike promijenio, na prvi pogled moglo bi se reći da sam bio sretan , pronašao sam ljubav svog života i podarila mi je kćerkicu , mislio sam mojoj sreći nema kraja. Nakon moje euforije i radosti došla je na vidjelo stvarnost koja me pogodila kao iz topa. Znao sam da kad ima čovjek obitelj da ima veće izdatke nego kad je samac, ali ovo postaje sve gore i gore. Počelo je sve sa uređenjem stana i to u potkrovlju obiteljske kuće , kako bi se na kraju ispostavilo najgluplja ideja koju sam imao. Nakon uloženog novca od kredita kojeg sam digao počeli su problemi. Morao sam premjestit račun iz banke u kojoj sam 11 godina i prenijeti ga u banku gdje sam dobio kredit, od bivše banke imao sam kreditnu karticu koju sam pogubio i došlo je do zlouporabe i dugujem oko 25000kn toj banki ,naravno ih nemam pa mi se prijeti zatvorska kazna i ovrha na sve što imam ,pošto nemam ništa mi je prva solucija preostala. Zatim moje stanje kod kuće je još više uznemiravajuće , pošto mi je otac alkoholičar i nema neke izglede da prestaje su psovanja ,vrijeđanja , ne poštivanje , vika, dernjava postali moja svakodnevica. Pokušajem to pred svojom familijom prekriti da sam uvelike zabrinut jer bi bilo još gore. Na sve to dolazi i još ova Svjetska kriza tj. (Hrvatska)po kojoj poslodavac može meni smanjit plaću koliko hoće jer je kriza u svijetu i naravno je tu i država koja još malo više od tog svega si uzme. Na posljetku kako to djeluje na moju malu obitelj pa recimo da živimo od ničega. Neznan dali ste kad bili u situaciji da vas dijete od godinu i pol pogleda sa lijepim plavim očicama i traži od vas boneka a vi mu ga ne možete dati . osjećaj koji vas preplavi je jako neugodan i zastrašuju prvo vam se srce raspada ne možete ni disat ni govorit samo vam suze naviru na oči i zatim imate želju samo da umrete. Na sebi nosi staru odjeću poklonjenu i potrganu. Jedino što mi ostaje je veselje i radost kad se igra i pokušava onako malo nespretno ponavlja za vama riječi. Žena si je morala tražit posao gdje radi cijele dane za nekakvi sitniš da barem imamo za kruh i neke druge potrepštine , dijete svaki dan zaspi u suzama jer nema majke koja bi ju dojila. To sad izgleda kao da se samo žalim ali nije tako ima jedna stvar za koju sam bogu zahvalan do neba je da smo svi zdravi a to je ono najbitnije. Sve mi se oduzima u životu al se nadam da neće i to ,za mene nije bitno samo za moje dijete i ženu .i tako vam je taj život u Hrvatskoj samo preživljavanje, tuga i bol sa malim trenutkima sreće tj. Osmjehom voljenih osoba.


Ako imate kakve komentare slobodno mi se javite na moj e-GMail
malto:snicl1979@gmail.com

Komentari 7

moraš se , ako želiš komentirati
bubamara59
bubamara59prije 7 godina

teško je bez novca, jako teško, ali biti bez zdravlja, ne daj bože nikome......
slažem se s nkusic2,....svatko nosi svoj križ.....jaki lakše....slabiji teže...

haiku
haikuprije 7 godina

Slažem se nkušić i želim sve najbolje i tebi i tvojoj obitelji.A da bih malo više novaca,bih.Pozdrav

haiku
haikuprije 7 godina

Zdravlje je zaisata najvažnije i naučimo ga cijeniti tek kad ga izgubimo.Cijeli život sam zdrava,ali i vrlo siromašna

nkusic2
nkusic2prije 7 godina

zdravlje je najveće bogatstvo ..

haiku
haikuprije 7 godina

Glupo mi je ljude koji nemaju niti za kruh tješti da je zdravlje najvažnije.Situacija je teška i ne vidim izlaza

nkusic2
nkusic2prije 7 godina

da, možda je glupo, al ono nam je ipak najvažnije, dok je njega možeš i raditi i zaraditi, je situacija je teška, svatko nosi svoj križ....

nkusic2
nkusic2prije 7 godina

sve će to proći, samo neka je zdravlja, ono je najvažnije..

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se