Svitanje

19. travanj 2009 ob 21:26 | 161
Vrijeme je između noći i jutra,stala je kiša.Otvaram prozor,u sobu ulazi zrak koji će trajati cijeli dan.I prije nego se vratim u krevet pogledam još jednom,ulice bez budnih,koga bih,Bože pozdravila da nekoga pozdraviti moram.Kao miris pitralona budi se žar u cjepanicama ostavljenim preko noći da gore polako.Sjedim i slušam tišinu,čuješ je? Bijela kao list papira.Uvučem se slasno u svježu posteljinu,polako,polako,opuštao je mišić po mišić.

Ležala sam barem tako sat vremene u nekom polubudnom stanju i rastezala sve to mišićje što se životinjski naviklo stezati na najmanja uzbuđenja i težila snu služeći se svim joginskim forama.
Osjetim da mi se organizam ,sad lagano poput jastuka gubi u san,te umrtvi polako svijest.
Buđenje,zar opet,skupila se od studeni i otvorenih očiju,zemlja sviće gnjecava i crna,tek pokoji gutljaj svjetla.

Komentari 3

moraš se , ako želiš komentirati
baja1
baja1prije 7 godina

bravo mačko opisala si svitanje u orginalu

zlo
zloprije 7 godina

Svaka čast, super je...

velikiOn
velikiOnprije 7 godina

Čista desetka curo!

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se