G e n e v i e v e

07. travanj 2015 ob 21:28 | 41
Ugledao sam je iznenađeno nekih dana na Pigallu
Nešto, što već znam, poodavno i potajno snivam
Tako predivnu, čudesno lijepu Francuskinju malu
Na pomisao sretnoga događaja i sada još uživam!

Prošlo je dosta, danas sam ju sreo na Monmartru
Kako moderna, vesela okolo čuvenim trgom hoda
Zapalila je u mom srcu neponovljivu takvu vatru
Glavu sam, podigao ponosno do nebeskog svoda!

Slijedeći puta s društvom šetala je obalama Seine
Da sam ja žarko zaljubljen u nju odmah je saznala
Kad je pred svima njima skrenula pogled na mene
Dala mi mig kako je u mnoštvu sreću prepoznala!

Jednom je poslijepodne, Champs-Elysees posjetila
Opazila me, potrčala prema meni posve presretna
U zagrljaju naraslu strastvenost je kao i ja osjetila
No, znali smo da je predugo, usamljena i nesretna!

Šećući vidio sam ju ispred muzeja Louvra je stajala
I jako ponosna što me je tu napokon susrela sama
Rekla je da se jadnica još onomad grozno pokajala
Zaplakana, zapitala je zabrinuto što će biti s nama!

Genevieve, danas na žalost, nije više među živima
Kao, mnogo mladi, i ona je otišla, sasvim iznenada
Jesmo li se ikada u životu ponešto osjećali krivima
Što nas koje sreća napušta katkada drsko potkrada!

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se