Oda Nalazniku

16. kolovoz 2013 ob 21:56 | 8
Sreo sam čovjeka na ulici koji je zbunjeno išao

Zaustavio ga znatiželjno, ljubazno tad zapitao

Vidio sam nasmiješenog sada kad je baš otišao

Zar vas je on ponešto tajanstvenoga priupitao?



On izvadi iz džepa predmet neki, pa mi pokaže

Ovo mi je dao! Nema, sretnijega bića od mene

Ali to se ne bi zbilo da ljudskost u nama zakaže

I zauvijek nestao, djelić moje drage uspomene!



Rekao mi je nalaznik, tvoje sam izgubljeno našao

Bez njega bi, skoro svatko, okrnjenog života bio

U kušnji, svoj sam mir u ispitu savjesti pronašao

Možda nitko, pa ni ja, nisam taj zadatak zlorabio!



Vjerujem u poštenje! Tuđe moramo uvijek vratiti

Na neki način; to je jednostavno ljudska potreba

Ne prisvojiš li nečije, dobrim će ti nekad uzvratiti

No, spoznaj važno! Bez tog možeš a njemu treba!

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se