XXXX

28. kolovoz 2011 ob 09:56 | 41
zzzz
Ponekad,
Kad muškarci na ulici progovore tvojim glasom,
Ali zaborave imati tvoje lice,
Pa nesporazum ostane jedina reèenica
Izmeðu nas,
A prijateljice na kavi ispituju
Planiram li se udati za koga,
Silina kojom mi nedostaješ
Ne može se sabiti u rijeci.
Onda,
Kad gradom prošeta proljeæe
Sa svojim veselim prolaznicima,
Sa zelenilom i pticama
Koje neprestano udaraju o prozore,
Pa èovjek naivno vjeruje
Da æe mu neko doæi toga dana.
Kad ne mogu obuci ništa dovoljno divno
Da se još jednom, eventualno, taknemo u prolaznosti,
I kad su mi živci tvoje trajno boravište,
Poželim neku petu stranu svijeta..

Komentari 0

moraš se , ako želiš komentirati

Unesi email osobe kojoj želiš preporučiti ovaj blog.




trajni link



Prijavi se za nastavak

Prijavi se pomoću Facebook-a

Facebook prijava

Prijavi se pomoću Email-a

Zapamti me



Zaboravljena lozinka Registriraj se